Ako svu decu rođenu istog dana, na primer: 10. oktobra pre deset godina, pregledate sada, ona će se razlikovati po svojoj telesnoj razvijenosti. Neka će biti visoka, neka srednjeg, a neka niskog rasta. Ali, ona će se takođe razlikovati i u pogledu umnog razvoja. Neka će biti inteligentna i sposobna da lako uče nove stvari, neka prosečna, a neka vrlo spora u učenju. Ova razlika u umnoj razvijenosti može se smatrati razlikom u umnoj zrelosti.
Pretpostavimo da deci različitog uzrasta damo test za šestogodišnju decu. Neka deca od četiri i pet godina mogu takođe da ga reše.
S druge strane, ima dece od deset ili dvanaest godina za koju je test suviše težak. Eto, sada imamo način za merenje inteligencije.
Ako šestogodišnje dete može da uradi test samo za uzrast od šest godina, ono je prosečne inteligencije.
Slova QI su skraćenica za “koeficijent inteligencije”; to je način za matematičko izražavanje rezultata ovih testova.
Na primer, jedno šestogodišnje dete sa umnom zrelošću koja odgovara detetu od šest godina, ima QI 100. Umna zrelost se deli godinama starosti, zatim se množi sa 100.
Ako petogodišnje dete ima umni uzrast za šest godina, njegov QI iznosi 120 (šest podeljeno sa pet, puta 100). Koeficijent inteligencije između 90 i 100 označava prosečnu inteligenciju, a iznad 110 se smatra natprosečnom inteligencijom.
Нема коментара:
Постави коментар