петак, 1. септембар 2023.

TAJNE ČUVENE SVASTIKE Simbol svetla, tame, života, Sunca i slovenskog boga Svaroga


svastika_foto YoutubeFOTO: YOUTUBE

Reč svastika potiče od sanskrita svastike, što znači "sreća" i "dobrobit". Svastika je ekvilateralni krst sa kracima iskrivljenim, pod pravim uglom, na levu ili u desnu stranu.


Nadgrobni spomenik, Rajačke Pimnice, polovina XVIII vekaFOTO: WIKIPEDIA
Nadgrobni spomenik, Rajačke Pimnice, polovina XVIII veka

Naziva se još i kukasti krst ili tetra-gamadion. Predstavlja sveti simbol u budizmu, hinduizmu i đainizmu. U hinduizmu svastika ima različita značenja: sreća, Sunce, Brama ili koncept samsare.


Hindu svastika sa kracima na desnoFOTO: WIKIPEDIA
Hindu svastika sa kracima na desno

Budizam, koji se krajem prvog milenijuma značajno proširio u Jugoistočnoj Aziji dotičući Kinu, Koreju i Japan, zaslužan je za širenje ovog simbola. Smatra se da se upotreba svastike od strane bon vere u Tibetu, kao i sanskritskih religija kao što su cao dai u Vijetnamu i Falun Gong u Kini takođe može pripisati širenju budizma.
Prvi solarni simbol
Kako navodi Branka Vranešević, docent na katedri Istorije umetnosti na Filozofskom fakultetu u Beogradu, svastika predstavlja jedan od prvih simbola, solarnih, koji se javio u kulturama skoro svih krajeva sveta.


Svastika u mozaikuFOTO: WIKIPEDIA
Svastika u mozaiku

- Svastika se javlja od bronzanog doba do danas, te osim simboličnog nosi i vrlo snažno apotropejsko i magijsko značenje. U antičko vreme upotrebljavao se kao amajlija, znak sreće i dobrobiti a u nekim slučajevima i kao religijski simbol. Naime, zbog svog višestrukog i izuzetno raznolikog značenja (u zavisnosti od kulture u kojoj se javila i razvila, i čiji uticaj je primila) svastika je pronađena na brojnim predmetima lične upotrebe, na zidovima pećina, katakombi, kuća, grnčariji, staklu, grobnim vazama, novcu, pečatima, i dr. - ističe Vranešević.

 Najraniji simbol svastike pronađen je u Ukrajini u Mezinu, urezan u figurici ptice od slonove kosti, a datira 10.000 godina p.n.e. Smatra se da označava plodnost.



Simbol svastike nađen u UkrajiniFOTO: YOUTUBE
Simbol svastike nađen u Ukrajini

Kako kaže docent Vranešević ovaj simbol je najrasprostranjeniji na teritoriji današnje Indije, a pronađen je u najranijim kulturama jugoistočne Evrope – Srbiji (Vinča) i Bugarskoj (pećini Devetaška), a do danas prvi pronađeni primer svastike vezan je za teritorije današnje Ukrajine.
Vinčanska kultura
Svastika se javlja u Vinčanskoj neolitskoj kulturi na grnčarijama koje su stare oko 4000 godina p.n.e. Svastika je sličan simbol takozvanom kolovratu koji predstavlja sveti simbol u slovenskoj kulturi. Označavao je beskrajni ciklus rođenja i smrti. Reč se i sastoji iz dva dela, kolo koje označava sunce i vrat što znači okretanje ili pokret. Ovaj simbol su zvali “malo Sunce” i označavao je Svaroga, prvo božanstvo Sunca, slovenskog boga vatre i neba, stvoritelja svega na nebu i zemlji. Svastika i kolovrat konstantno su isprepletani i evoluirali su kroz istoriju. Postoji oko 144 varijacije ovog simbola. Simbol svastike i kolovrata se upotrebljavao u ranoj indo-evropskoj astronomiji. Predstavlja interakciju života i smrti, svetla i tame, pa čak laži i istine. Drveni spomenici slovenske kulture zvali su se “idoli” i obično su predstavljali božanstva i na većini ovih monumenata bio je simbol svastike. On se takođe urezivao u nadgrobne spomenike i predstavljao je večnost i stalni ciklus života i smrti. Svastika i kolovrat su prvi put objavljeni u knjizi poljskog slikara Stanislava Jakubovskog “Pravoslavni arhitektonski motivi” iz 1923.godine.


KolovratFOTO: WIKIPEDIA
Kolovrat

Ovaj simbol se sastoji od dve, možemo da kažemo savršene geometrijske slike: kruga i krsta po rečima Branke Vranešević.
- Krug pripada grupi najrasprostranjenijih oblika koji predstavlja simbol Sunca, božanstva, beskonačnosti, večnosti i ispunjenja, te simbolično označava vasionu, planete ali i Suštinu. Krst je široke upotrebe i značenja u gotovo svim civilizacijama, kulturama i religijama, na svim kontinentima i u svim vremenima. Dve prekrštene linije označavaju i definišu suštinu kosmosa, ali i ovozemaljskog sveta, te ćemo često pronaći da simbolizuju četiri strane sveta, četiri aspekta prirode (sunce, vetar, zemlju i vodu), četiri godišnja doba. Budući kombinacija ova dva simbola, krsta i kruga, svastika prima njihovo značenje te se tako upotrebljavala kao amajlija. Neke kulture razlikuju značenje svastike u zavisnosti od toga na koju stranu su kraci okrenuti. Tako, komponente svastike čiji su kraci usmereni na desno označavaju svetlost, vatru, život, Sunce, dok svastika čiji su kraci okrenuti na levo smatra se da predstavljaju tamu i smrt. Na taj način, svastika označava dve suprotnosti i dva principa - muški i ženski - navodi Branka Vranešević.
Nacističko preuzimnja simbola svastike
Simbol doživljava preporod krajem 19. veka, nakon arheološkog istražvanja čuvenog Hajnriha Šliman. On je otkrio na mestu drevne Troje ovaj krst. A povezao ga je sa sličnim oblikom koji je pronađen na grnčariji u Nemačkoj, za koji se spekulisalo da je religijski simbol dalekih predaka. Međutim, rad Šlimana ubrzo je preuzet od nacionalističkog pokreta, za koje je svastika bila simbol "arijevskog identiteta" i nemačkog nacionalističkog ponosa. Ova pretpostavka Arijevskog kulturnog porekla nemačkog naroda je verovatno jedan od glavnih razloga zašto je nacistička partija formalno usvojila kukasti krst kao svoj simbol u 1920. godini. Prema nekim podacima, smatra se da su bivši baltički vojnici iz I svetskog rata preneli ovaj simbol na teritorije Finske, te su se ti brojni veterani kasnije priključili nacionalističkom korpusu oformljenom da se suprotstavi tadašnjoj, posleratnoj, vlasti. U to vreme, brojni antropolozi su verovali da je ovaj simbol u stvari arijanski i da je njegova široka upotreba vezana za njihovo naseljavanje odnosno rasipanje duž Evrope i Azije. Tu ideju će, kasnije, propaganda u vreme Hitlera iskoristiti.


Svastika preuzeta i postala simbol nacizmaFOTO: WIKIPEDIA

Svastika preuzeta i postala simbol nacizma
Nacistička partija, međutim, nije bila jedina partija koja je koristila kukasti krst u Nemačkoj. Posle Prvog svetskog rata, jedan broj desničarskih nacionalističkih pokreta takođe su koristili ovaj simbol. Svastika je postala povezana sa idejom rasno "čiste" države. Do trenutka kada su nacisti stekli kontrolu nad Nemačke, konotacija svastike su zauvek promenila. Svastika će postati najprepoznatljiviji simbol nacističke propagande, koji se pojavljuje na zastavi, kao i na izbornim plakatima, medaljonima i bedževima za vojsku i drugim organizacijama.
Međutim, od usvajanja svastike kao simbola nemačke nacističke partije i Adolfa Hitlera, simbol danas uglavnom asocira na fašizam, rasizam, Drugi svetski rat i holokaust. Danas svastika ima negativan prizvuk nažalost upravo zbog skorije istorije i nenamerne "zloupotrebe" simbola, ali da je on bas naprotiv imao izuzetno pozitivno znacenje.
VIDEO> Pogledajte mini dokumentarac o ovom simbolu

Ovo su božanstva starih Slovena

Svi znamo za Zevsa, Odina, Jupitera, Veneru, Afroditu… A da li znate kako su se nazivala božanstva starih Slovena i kako su izgledala?

Ruski umetnik Jaromir Velikorodov već dugo se bavi rezbarijama kipova staroslovenskih božanstava. On je svoje radove, uz umetničku slobodu koja je neizbežna u ovoj vrsti radova, jer o mitološkim bićima starih Slovena ne postoji sačuvano mnogo originalnih izvora (pre svega jer su kipovi i rađeni u drvetu), bazirao i na istraživanjima staroslovenske kulture kojom se bavi dugi niz godina.

Kako kaže ovaj ruski umetnik, kultura starih Slovena njemu je bliska i po duhu, a i po krvi. Kipovi su urađeni od lipovog drveta i premazani maslom i pčelinjim voskom, onako kao što se to radilo u davna vremena.

Stari Sloveni su kipove nalik ovima koje izrađuje Velikorodov držali u svojim domovima, ukrašene vezenim peškirima.

Upoznajmo neka od mitoloških bića naših predaka:

Dabog (Dajbog, Dažbog, Daždbog, Daba) (stsl. Dažьbogъ) je slovenski bog koji daje život Zemlji, jer je istovremeno bog Sunca (sunčeve toplote) i kiše koji su najvažniji uslovi za opstanak ljudi. On je istovremeno i bog podzemnog sveta i rodonačelnik Slovena (ljudi). Dabog je prema usamljenom tumačenju Veselina Čajkanovića bio i vrhovni bog Srba.

Crnobog (Crni bog) je Bog noći i mraka iz slovenske mitologije. Crnobog je možda najtajanstvenije slovensko božanstvo u vezi sa kojim postoje mnoge pretpostavke, ali malo toga se može potvrditi sa sigurnošću.

Hors (stsl. Hъrsъ) je istočnoslovensko božanstvo nejasnih funkcija, verovatno bog Sunca. Njegov drveni idol nalazio se na brdu u Kijevu, pokraj idola Peruna, Dažboga, Striboga, Simargla i Mokoši. Pretpostavlja se da je lik tog božanstva formiran pod uticajima sa juga. Ponekad se pojavljuje i pod imenom Surija (postoji i hinduističko božanstvo istog imena) odnosno Zorja. Drevni Sloveni su verovali da Svarogov sin kuje novo sunce i da ga onda konji Surijini prenose preko neba.

Jarilo je u mitologiji starih Slovena bog prolećne vegetacije i plodnosti, a ponekad je bio povezivan i sa ratom. Zamišljan je kao izuzetno lep mladić, koji jaše na belom konju, u beloj odeći, bosonog, okićen poljskim cvećem i sa svežnjem klasja u rukama. Zbog toga su u različitim prolećnim obredima, devojke odevene u belo i ovenčane cvećem, jahale na belim konjima. U njegovu slavu su pravljene i lutke od slame, koje su nazivane imenom ovog božanstva.

Lada — boginja leta, ljubavi i lepote iz staroslovenske mitologije. Po verovanju starih Slovena ona živi u drugom svetu zvanom Irij do proleća, kada se budi noseći sa sobom proleće. Ime boginje Lada se prvi put spominje u periodu renesanse, kada su slovenski istoričari, pod uticajem njihovih francuskih, italijanskih, nemačkih kolega počeli da pokazuju jak interes za antičku mitologiju. Neki od njih, posebno češki i poljski istoričari pokušali su da izgrade zaboravljeni slovenski panteon bogova.

Ljelj brine o pobratimstvu, a sin je Triglavov i muž Ladin.

Mokoš (staroslovenski: Mokošь; još i Mokoša, Mokoška) u mitologiji Istočnih Slovena boginja plodnosti, zaštitnica žena i ženskih poslova, posebno predenja. Njen drevni idol postavio je knez Vladimir na brdu u Kijevu, i to pored idola Peruna i ostalih bogova. Na severu Rusije nazivaju je Mokuša i zamišljaju je kao ženu velike glave i dugih ruku koja obilazi kuće i nadgleda prelje. Njen kult je, sudeći po toponimima, bio rasprostranjen i kod Zapadnih Slovena.

Morana (ili Mora, Morena, Marana, Maržana) je u slovenskoj tradiciji simbol smrti i zime. Pojavljuje se u raznim obličjima. Najčešće kao lepa devojka, vrlo bleda, sa vučjim očnjacima i kandžama. Njen drugi lik je onaj poput Baba Jage, ružne stare veštice.

Perun (stsl. Perunъ) je slovenski bog neba i nepogoda (padavina, letnjih oluja) odnosno bog gromovnik, neka vrsta slovenskog Zevsa, kome su se stari Sloveni često obraćali tokom suše. Njegov dan je bio četvrtak, a posvećeni su mu Hrast i perunika (božur ili bogiša).

Rod je biće iz slovenske mitologije za koje u nauci još uvek postoji nedoumica oko toga da li predstavlja božanstvo ili mitološko biće. Sa Rodom se obično pominju i Rožanice ili Rožanjice.

Živa je, u slovenskoj mitologiji, boginja života. Na glavi je imala ukras, koji je podsećao na sunčeve zrake; bila je ogrnuta lakim ogtačem, golih grudi i ramena. U levoj ruci držala je klasje žita, u desnoj voćku sličnu jabuci.

Svarog (stsl. Svarogъ, Sovarogъ) je slovenski bog Sunca koje daje životnu toplotu kao i kućnog ognjišta (koje je zamena za Sunce). Pominje samo u jednom izvoru – u „Hronika“ vizantijskog istoričara Jovan Malala.

Triglav je u mitologiji Baltičkih Slovena troglavo božanstvo, verovatno bog rata. Međutim kao vrhovni bog on ima i trostruku ulogu božanstva koji obavlja tri funkcije: božanstvo rođenja, božanstvo zagrobnog života, smrti i predaka i božanstvo održanja čovekovog života. Takođe sličnost Svetovida i Triglava navodi na pomisao da se može raditi o istom božanstvu, koji se u različitim krajevima, različito nazivao.

Stribog, Striboh (stsl. Stribogъ) je božanstvo u istočnoslovenskoj mitologiji. Svi vetrovi smatrani su njegovim unucima. Njegova kultna drvena statua pominje se među kipovima koji su stajali na bregu u Kijevu, gde su pronađene i statue Peruna, Horsa i Mokoša. Zamišljan je kao sedi starac koji drži rog u rukama, kojim budi vetrove, svoje unuke. Životinja koja je simbolizovala Striboga je orao.

Veles ili Volos (stsl. Velesъ, Volosъ) je slovenski bog polja, pašnjaka i šuma odnosno useva, stoke i životinja (divljih). Njegov životinjski pandan je medved, dok je u hrišćanstvu njegovu ulogu preuzeo sveti Vasilije (ili sveti Vlasije). Ima nekih autora koji u njemu vide i slovenskog boga podzemnog sveta, a neki mu pripisuju i zaštitu poezije. Po njemu je nazvan jedan od najkontroverznijih spisa iz oblasti stare slovenske vere poznat kao Velesova knjiga.

Izvor: vestinet.rs