U više od 360 islamističkih napada ove godine ubijena 2041 osoba, ali ni traga medijskoj histeriji

Problem je što napadači nisu „bijeli supremacisti“.

Pakistanski prosvjed povodom napada na Novom Zelandu. Kad su u pitanju islamistički napadi, prosvjeda nema. | Izvor: EPA

Nakon što su masovni mediji ponovno u javnost sasuli epsku količinu tragikomičnih laži, besmislica i navodnih rezultata samo njima znanih „istraga“ o novozelandskom terorističkom napadu, skrenut ćemo pažnju koliko je licemjerja i dvoličnosti u svemu tome.

Ponajprije, ovo nije nikakvo odobravanje nasilja jer ono je za svaku osudu. Ovo je isključivo diskreditiranje masovnih medija povodom uobičajenih senzacionalističkih ispada.

Od početka ove godine diljem svijeta je u najmanje 366 terorističkih napada islamskih radikala ubijena 2041 osoba. Međutim, napad na Novom Zelandu došao je kao naručen da bi se u javnost plasirale najopskurnije budalaštine o nekakvom „bijelom supremacistu“ koji vodi križarski pohod na – Novom Zelandu!

Mučna statistika islamskog ekstremizma u svijetu 2019. godine. | Izvor: thereligionofpeace.com

U posljednjih 30 dana (između 15.02. i 17.03), islamski teroristi u 114 napada u 21 zemlji ubili su 777 osoba, a ranili njih 766. Među zemljama se ističu Sirija, Afganistan, Nigerija, Irak, Kamerun, Niger, Mali, Burkina Faso, Somalija, Jemen, Filipini, Kenija, Mozambik, Egipat, Saudijska Arabija…

Među metodama izvedbe napada su bombaši samoubojice, pucnjave, snajperski atentati, obezglavljivanja, kamenovanja, napadi noževima i tako dalje.

Najviše žrtava odnosi se na napad u Nigeriji, gdje je 11. ožujka ubijeno 46-ero osoba, među kojima je bio i jedan lokalni svećenik. Pored toga, u masovnoj grobnici u Iraku pronađeno je 47 žrtava ISIL-ove egzekucije.

Crni kršćani u Nigeriji na pogrebu 17 žrtava islamskog terora. | Izvor: Getty

U brojnim terorističkim napadima mete su bile i kršćani ili druge vjerske skupine. Samo u Nigeriji je u ožujku ubijeno 120 kršćana.

Pa ipak, masovni mediji nisu se tako revno dali u „istrage“ pozadine ovih zločina, ali su se zato ozbiljno pozabavili iznošenjem mora gluposti i laži o napadu na Novom Zelandu. Razlog tome je ipak činjenica da bijelci ili pro-bjelačke organizacije jednostavno ne izvode takve napade znajući da će oni biti kontraproduktivni njihovim idejama.

Brenton Tarrant

Manifest Brentona Tarranta, koji su gotovo svi mediji žustro komentirali, ali i skrivali od javnosti, možete skinuti i pročitati OVDJE. U njemu nema ničega što bi se skrivalo od javnosti.

Tarrant je više nego očito bio nestabilan i mentalno, ali i po pitanju ideologije te se predstavljao kao „eko-fašist“, a ne nekakav „bijeli supremacist“, „desničar“ ili „nacist“. Dakako, većina uopće ne zna što je uopće fašizam te da isti nema nikakve veze s „desničarstvom“, a kamoli s nekakvom „supremacističkom“ ideologijom.

Tarrant je izuzev etno-nacionalizma odbacio sve uobičjane epitete koje koriste mediji | Izvor: The Great Replacement

U manifestu je Tarrant objasnio kako je razlog njegova napada isključivo osvećivanje za sve zločine koje su islamski teroristi, zločinci i kriminalci počinili u Europi, a kao jedan od motiva osvete mu je bila i Ebba Åkerlund, koja je ubijena u Stockholmu, a čiji grob već dugo vremena uporno oskvrnjuje jedan „čovjek“ kojemu švedska policija navodno ništa ne može.

Dio u kojem se Tarrant deklarira kao eko-fašist, iako većini uopće neće biti jasno što znači taj pojam. Paradoks Tarrantovih ideala pokazuje idoliziranje NR Kine. | Izvor: The Great Replacement

Bijes, gnjev, mentalna nestabilnost i manjak povjerenja u sustav, vlasti i poštivanje ljudskih prava u demokraciji, jedini su razlozi napada na Novom Zelandu. Tarrant kao bivši komunist, anarhist i čovjek koji se divi NR Kini kao idealnom društvu, jasno to pokazuje.

Ironično, Tarrant nigdje ne spominje mržnju spram imigranata, muslimana, Židova, a grozi se i pomisli da ga se svrstava pod nekakvog „Trumpovog pristašu“ ili pak rasistu. Naprotiv, on jasno ukazuje na to da je običan čovjek koji je došao do mentalnog pucanja te se odlučio na najekstremniji oblik iskazivanja svog bijesa.

Tarrant je otvoreno napisao da će u slučaju izlaska iz zatvora naprosto počiniti samoubojstvo. Na pitanje zašto vjeruje da bi mogao izaći na slobodu, on posprdno tvrdi da očekuje i Nobelovu nagradu za mir, baš kakvu je dobio terorist Nelson Mandela, koji je također pušten nakon 27 godina zbog identičnog zločina. | Izvor: The Great Replacement

Mnogi, a među njima i mi, upozoravaju javnost da će se i u Europi sasvim sigurno dogoditi slični ispadi. Krivnju za to neće snositi imigranti, jer oni su svoju kulturu i način života naprosto prenijeli u Europu iz svojih krajeva. Glavni krivci bili su i ostali krvnici koji svakodnevno peru ruke i pričaju o „ljudskim pravima“ i „humanosti“, dok laprdaju o „zlu nacionalizma“ i „populizma“, a neki od njih preko granica švercaju „nove Europljane“ u uzaludnom pokušaju kreiranja iluzije istovremene „jednakosti“, „različitosti“ i multikutlure.

Sjetimo se samo kako je 2015. kroz Hrvatsku prošao i jedan od imigranata koji je par mjeseci kasnije ubijao ljude u terorističkom napadu u Parizu. Dakako, odgovoran nije bio nitko.

Rezultati utopije su getoizacija imigranata, masovna silovanja, rast kriminala, kulturocid, etničko čišćenje Europljana, rast vjerske i rasne netrpeljivosti i neminovni nasilni sukobi. Povijest je na nebrojenim primjerima to pokazala, ali medije, establišment i njihove pijune ne zanimaju problemi i uzroci, oni se vole baviti simptomima i površnostima. Zahvaljujući tome, licemjerje caruje upravo u masovnim medijima, a u društvu nasilje i međuetnička mržnja skrivena od javnosti.