Dr. Alvin Weinberg, direktor Nacionalnih laboratorija Oak Ridge, preporučivao je torij, element nazvan po skandinavskom bogu Thoru, kao bezopasno gorivo za kemijske reaktore – gorivo koje bi podmirilo buduće čovjekove potrebe za energijom ne samo na Zemlji, nego i tijekom istraživanja našeg solarnog sustava
Prijevod slike iznad: Ova kuglica torija sadrži dovoljno energije da vas opskrbi za čitav život!
Ovaj tekst napisao je ‘Condor’, s web stranice American Intelligence Media (AIM). Slijedi skraćena verzija teksta objavljenog na AIM-u u prijevodu Gorana Ćaćića…
Globalisti se stoljećima plaše tehnoloških izuma. Oni žele kmetove, a ne obrazovane, inovativne i ravnopravne ljude koji bi jednog dana mogli shvatiti da ih iskorištavaju ekonomski paraziti. Umjesto teške borbe da si osigura hranu i krov nad glavom, čovječanstvo je sanjalo o tome da dosegne nebo. Da bi to postiglo, potrebne su mu napredne tehnologije za proizvodnju energije.
Jedno od takvih postignuća bili su GALT kemijski reaktori (GALT = Geothermal Atmospheric Liquified Thorium tj. geotermalni atmosferski tekući torij). Nažalost, globalisti su uvidjeli da je to još jedna prijetnja statusu quo i njihovom skrovitom vladanju nad čovječanstvom u cjelini.
Projekt Manhattan
GALT se razvio iz Projekta Manhattan tijekom Drugog svjetskog rata, sredinom 1940-ih, kada je oformljen kongresni Zajednički odbor za atomsku energiju (JCAE) i predsjednikova Komisija za atomsku energiju (AEC). U razdoblju između 1950-ih i 1960-ih, znanje o GALT-u skrivalo se od svjetske javnosti. Ova tehnologija smatrala se takvim probojem u sferi energetskog razvoja da je neko vrijeme držana tajnom zbog prijetnje američkoj nacionalnoj sigurnosti, kako je se ne bi dočepao Sovjetski Savez. Ranih 1960-ih, kada je izumitelj GALT-a postao znanstveni savjetnik predsjednika Kennedyja, istraživanje torija i svemira nagovještavali su blistavu budućnost Amerike. Sve se to promijenilo s ubojstvom Kennedyja, 22. studenog 1963.
Zaključan u „vremenskoj komori“
Globalisti će dopustiti samo opasnim lakovodnim reaktorima tj. reaktorima s hlađenjem na običinu vodu (engl. skraćenica PLWR) da se natječu s njihovim monopolima fosilnih goriva. (Temelj današnje nuklearne energetike čine upravo lakovodni reaktori; takav tip reaktora ima i Nuklearna elektrana Krško; op. prev.)
Poslušnici globalista ne samo da su se oglušili o upozorenja inženjera nuklearnih elektrana, već su zaprijetili da će sudski goniti i zatvoriti svakoga tko svoja strahovanja pokuša iznijeti pred svjetsku javnost.
Na taj način, jedan od najvećih energetskih izuma 20. stoljeća ostao je zakopan u svojevrsnoj „vremenskoj komori”.
GALT će biti ponovo otkriven, dvadeset i pet godina kasnije, zakračunat iza metalnih vrata, unutar nekadašnjeg laboratorija u sklopu tajnog Projekta Manhattan, pod nadzorom Ministarstva energetike (DOE) od 1975. godine.
Sada, u 2018-oj, toliko godina nakon ponovnog otkrivanja GALT-a od strane NASA-inog fizičara Kirka Sorensona, konačno možemo sastaviti komadiće puzzlea tj. slagalice. Dr. Sorensen je saznao da je krajem 1940-ih, dr. Alvin Weinberg, direktor Nacionalnih laboratorija Oak Ridge, preporučivao torij, element nazvan po skandinavskom bogu Thoru, kao bezopasno gorivo za kemijske reaktore – gorivo koje bi podmirilo buduće čovjekove potrebe za energijom ne samo na Zemlji, nego i tijekom istraživanja našeg solarnog sustava. NASA je otkrila obilata nalazišta torija na Mjesecu i Marsu.
„Torij je, inače, potpuno bezopasan i od njega se ne može napraviti nuklearno oružje. Možda je to glavni razlog zašto je maknut u stranu“
U priči o toriju, kao u napetom krimiću, imamo mito, seks, ucjene te izdaju. Imamo čak i ubojstva i eliminaciju, na ovaj ili onaj način, moćnih dužnosnika, uključujući predsjednike iz prošlog, 20. stoljeća.
Pobunjeni atlas
Uostalom, takav napeti ‘krimić’ i postoji, a napisala ga je čuvena Ayn Rand, rusko-američka spisateljica i filozofkinja.
Njezin roman Pobunjeni Atlas (Atlas Shrugged), objavljen 1957., počinje s pitanjem „Tko je John Galt?”, koje se ponavlja više puta u knjizi. John Galt je zapravo Alvin Weinberg, izumitelj GALT-a, kojeg je Ayn Rand poznavala od rane mladosti. (No, to je jedna druga i poduža, ali vrlo uzbudljiva i napeta priča kojoj ćemo se posvetiti u jednom od sljedećih brojeva magazina Svjetlost; op. ur.)
Gornji prikazi uzeti su iz strogo povjerljivih fotografija snimljenih u Nacionalnom laboratoriju Oak Ridge krajem 1960-ih. Jedan GALT kemijski reaktor uspješno je probio granicu od 6000 sati neprekidnog probnog rada. Početkom 1970-ih, GALT je bio spreman za komercijalnu upotrebu.
„Poput Teslinih tehnologija stoljeće ranije, GALT bi bio okončao ovisnost svijeta o nafti te bi usmjerio čovječanstvo na novi put istraživanja i napretka.“
Da su GALT kemijski reaktori ušli u komercijalizaciju početkom 1970-ih, čovječanstvo bi imalo neograničenu, jeftinu, čistu i bezopasnu energiju koja bi mu osigurala miran i bogat opstanak na ovom planetu.
No, GALT se morao zataškati. Nuklearna industrija morala se implodirati inferiornim i skupljim procesima.
Zašto?
Kako bi se dopustila daljnja ovisnost svijeta o globalističkim naftnim monopolima (uz oslanjanje na pogubnu nuklearnu energiju koja svaki čas prijeti katastrofom s nesagledivim posljedicama; op. prev.). Bez znanja američke i svjetske javnosti, ponovo smo vraćeni u naftno doba… i sve to pod izlikom nacionalne sigurnosti!
Godine 1973., globalisti su naredili da se otpusti izumitelj GALT-a i da se raspuste stotine inženjera koji su za njega radili. Također su posredno nadgledali razmontiranje nacionalnog državnog laboratorija kojeg je direktor GALT-a sjajno vodio desetljećima.
Globalisti će dopustiti razvoj samo nekonkurentne tehnologije, poput vjetrene i solarne, koje se moraju subvenciorati novcem poreznih obveznika. Tehnologija slobodne energije izgubila je još jednu bitku.
Нема коментара:
Постави коментар