четвртак, 31. децембар 2020.

Rokfeleri – osnivači Hrvatskog zdravstva, savremene eugenike, UN-a, WHO-a (SZO)…

 Dinastija Rokfeler! Porodica koja vlada, ali doslovno vlada svetom...


Gotovo svi građani republike Hrvatske čuli su za Rokfelerovu ulicu u Zagrebu, no veliki deo njih ne zna poreklo imena ulice, kao ni zanimljivosti o samom “osnivaču” Hrvatskog zdravstva, Andriji Štamparu. Ovaj “tekstić”, iako nalikuje teoriji zavere, svakako ima veoma zanimljive detalje i veze između glavnih aktera, sudeonika, sledbenika, pokajnika, pa i šire od toga, a mi ćemo samo malo zagrebati po površini. Svi stanovnici Balkana ovaj “tekstić” mogu smatrati mini predavanjem iz Istorije. Dobrodošli, sedite, ćutite, čitajte i otvorite um…

Najstarija “američka” ulica u Zagrebu je upravo Rokfelerova, odnosno ulica Džona Dejvidsona Rokfelera. Ime je dobila u čast Džona Dejvidsona Rokfelera čijim je novcem izgrađena Škola narodnoga zdravlja (u tadašnjoj Kraljevini Srba, Hrvata i Slovenaca – kasnije Kraljevina Jugoslavija) koju je utemeljio Andrija Štampar 4. septembra 1926. godine uz pomoć Rokfelerove fondacije.


A.Štampar s predstavnicima Rokfelerove Fondacije 1927.

Škola narodnog zdravlja – Medicinski fakultet u Zagrebu Sveučilišta u Zagrebu osnovana je kao ogranak zajedničke ustanove kojoj su tada pridružene i druge ustanove na više lokacija u Zagrebu; Institut za socijalnu medicinu, Epidemiološki zavod sa odeljenjima:
Bakteriološko-serološko odeljenje,
Hemijsko odeljenje,
Antirabično odeljenje,
Odeljenje za cepljenje protiv boginja;

Andrija Štampar je od 1945. godine radio na osnivanju Svetske zdravstvene organizacije (WHO - SZO). Imenovan je članom Pripremnoga odbora za stvaranje te organizacije. 1946. godine u Njujorku imenovan je predsednikom Interimne komisije, kako se Svetska zdravstvena organizacija zvala do njenog službenog utemeljenja 1948. godine. Andrija Štampar kasnije je bio zaslužan za reformu nastave na zagrebačkom Medicinskom fakultetu, osnivanje Više škole za medicinske sestre i Medicinskog fakulteta u Rijeci. Izradio je Ustav Svetske zdravstvene organizacije, te je 1948. predsedavao prvoj svetskog zdravstvenoj skupštini u Ženevi. Bio je prvi potpredsednik Ekonomskog i socijalnog saveta Ujedinjenih nacija (UN). – Zanimljiva hronologija Štamparovog napretka nakon saradnje sa Rokfelerom, složićete se…

Danas, u bajkovito lepoj Rokfelerovoj ulici u Zagrebu, ispod zagrebačkog Mirogoja smešten je i Hrvatski zavod za javno zdravstvo (HZJZ), kao i druge centralne institucije hrvatskog zdravstva. Hrvatski zavod za javno zdravstvo, jedna od kontrolišućih institucija hrvatskog zdravstva, redovno piše izveštaje u kojima se uz medicinu rada i raznorazne bolesti detaljno zanima za statistike rađanja, pobačaja (koje naziva kontraceptivnim sredstvom), primenu i nuspojave vakcinacija u Hrvatskoj. Svoje, više ili manje tačne statistike, HZJZ redovno nadopunjuje kreativnim tumačenjima u skladu sa važećom međunarodnom politikom. Iako niko iz HZJZ-a, koliko je poznato, nije u javnost izlazio s izjavama o potrebi sterilizacije nazadnog hrvatskog naroda HZJZ funkcioniše kao lokalna ispostava UN-ove Svetske zdravstvene organizacije (WHO - SZO), od kojih prima smernice (naredbe) za svoje zdravstveno delovanje. Veza između Rokfelera i HZJZ-a, osim što je očita iz samog naziva ulice, zanimljiva je po mnogim drugim stvarima o kojima ćemo govoriti u nastavku.

Budući da su u Hrvatskoj, ne samo HZJZ, nego i celokupno hrvatsko zdravstvo pod kontrolom SZO “darovali” Rokfeleri, njegov smer od samih je početaka jasno zacrtan decenijama unapred. Poznata je i činjenica da gotovo sve zakone iz Hrvatske u vezi zdravlja preslikavaju ostale balkanske zemlje. Tako je, na primer, zakon o obaveznom vakcinisanju, nakon što je proglašen u Hrvatskoj, kasnije proglašen u Srbiji, Bosni, Makedoniji, Crnoj Gori… Zakon o transplantaciji organa u kojem stoji da smo svi donori bez da nas iko išta pita, takođe je prvo proglašen u Hrvatskoj, zatim u Srbiji… Sada samo posmatrajte kako će se isti zakon preslikati na ostale balkanske zemlje…

Na stranicama Hrvatskog zavoda za javno zdravstvo takođe je zanimljiv popis saradnika na kojem se između ostalih nalaze i Organizacija za ekonomsku saradnju i razvoj (OECD), Svetska banka, Kancelarija Svetske banke u Zagrebu, Evropska banka za obnovu i razvoj, Institut za javno zdravlje Srbije, Institut za varovanje zdravja Republike Slovenije. Pitate se zašto su ovi podaci zanimljivi? Pa… napomenimo samo da je jedan od najvećih finansijera Svetske banke i OECD… pogodite ko? Kakve veze uopšte imaju zdravstvo i banke? Zdravstvo i ekonomski razvoj? Evropska banka?

Kao što je Tesla jednom rekao: “Svi smo povezani nevidljivim silama”. U ovom članku shvatićete da smo zaista svi povezani osim nevidljivim, i i te kako vidljivim silama i moćnicima.

Ko su Rokfeleri?

Džon D. Rokfeler

Dinastija Rokfeler je bankarska, industrijska i politička porodica, koju su utemeljili Džon D. Rokfeler (1839-1937) i njegov brat Vilijem Rokfeler (1841-1922). Izvorno poreklo im je Nemačka, budući da se njihov predak, Johan Peter Rokfeler, preselio u Severnu Ameriku 1723. iz Vestervalda, Porajnja, u Nemačkoj. Rokfeleri se ubrajaju među najveće svetske privatne preduzetnike u naftnom poslovanju tokom kasnog 19. i početkom 20. veka, uglavnom kroz kompaniju „Standard Oil Company“.

Kompanija Standard Oil je bila vladajuća na naftnom tržištu SAD, gde je držala tržišni udeo od približno 90% i dugi niz godina ostvarivala je vrlo visoke profite koji su Rokfelerima omogućili investiranje u razne druge delatnosti, sve dok Vrhovni sud SAD 1911. godine nije odredio da se kompanija mora podeliti na 34 manje kompanije što je samo doprinelo tome da su Rokfeleri kroz godine svoje prste uspeli da uvuku u sva polja društva koje danas poznajemo. – Zanimljiva presuda Vrhovnog suda, zar ne?

Članovi četvrte generacije dinastije Rokfeler (a posebno istaknuti bankar i državnik Dejvid Rokfeler, poznat u porodici kao patrijarh) veoma su uključeni u međunarodnu politiku, te su donirali novac, osnovali ili se uključivali u brojne velike međunarodne institucije kao što su: Bilderberg grupa, Trilateralna komisija, Savet za spoljne odnose, Svetski ekonomski forum, Svetska zdravstvena organizacija, Evropska Unija, Ujedinjene nacije…


Dejvid Rokfeler

Veze između UN-a i porodice Rokfeler su mnogobrojne i dobro opisane u raznim publikacijama samih UN i same Rokfelerove fondacije. Na primer, Rokfeleri su darovali zemljište na kojem je izgrađena zgrada UN-a u Njujorku, crni monolit Artura Klarka (dobitnik nagrade UNESKO za obrazovanje). Rokfeleri su učestvovali i u osnivanju Rimskog kluba, glavnog think-tanka UN-a, a Dejvid Rokfeler dugo je bio jedan od vodećih članova.

Zanimljivosti o zgradi UN-a

Zgrada UN-a u NjujorkuZgrada UN-a sagrađena je na zemljištu površine oko 69.000 m2 koje je UN-u “darovala” porodica Rokfeler. Izvorno su navodno Rokfeleri Ujedinjenim nacijama ponudili zemljište na svom vlastitom posedu Kajkat (Kykuit) severno od Njujorka. Taj je posed smešten oko 25 kilometara severno od Menhetna, nedaleko od obale reke Hadson. U neposrednoj blizini Kajkata nalazi se i mesto Slipi Holou (Sleepy Hollow), poznato po legendi o „Bezglavom jahaču”.

Lokacija kod Kajkata je odbijena, zbog prevelike udaljenosti od središta Njujorka. Tada su Rokfeleri kupili zemljište uz Ist River za 8,5 miliona dolara i darovali ga UN gde stoji današnja zgrada UN-a. Zanimljivo je da se na toj lokaciji nekada navodno nalazila klanica. Na izradi projekta za sedište UN-a učestvovali su i znamenite arhitekte Le Korbizje i Oskar Nimajer. Zanimljivo je i da danas zemljište na kojem stoji zgrada UN-a ima svojevrstan ekstrateritorijalni status, tj. na njemu ne vrede isti zakoni kao u Sjedinjenim Američkim Državama.

Slobodno se može reći da je porodica Rokfeler otac i majka Ujedinjenih nacija, a dan danas Rokfelerova fondacija finansira gotovo sve projekte, agencije i organizacije u vlasništvu UN-a. To ne bi bilo toliko strašno da taj isti UN nije otac i majka svih unija i organizacija koje kontrolišu naše države i ŽIVOTE (u saradnji s vladama balkanskih zemalja):

Organizacije i specijalizovane agencije UN-a
Vlasništvo Ujedinjenih nacija
Izvor: Vikipedija

Povelja UN-a predviđa da svaki primarni organ UN-a može osnovati različite specijalizovane agencije sa ciljem potpunog ispunjavanja svoje uloge. To znači da je zapravo ovaj gornji popis samo komadić sante leda koji nas okružuje, budući da svaka od navedenih 17 organizacija, agencija i unija ima potpunu slobodu da stvara svoju “decu” kojoj je dužnost ispuniti ciljeve “roditelja”. Svu “decu” finansiraju njihovi primarni organi, odnosno “roditelji” (a to je popis od ovih 17).

Nagradno pitanje: Primarne organe financira - ko?

Nagrada za odgovor: Buđenje iz stogodišnjeg sna…

Rokfeler fondacija

Rokfelerova fondacija, osnovana je 1913. godine i postala je jedna od vodećih filantropskih organizacija u prvoj polovini 20. stoleća, a njeno je delovanje ostavilo dubok trag na javnom zdravstvu u Evropi i šire. Dejvid Rokfeler je trenutno najstariji živi predvodnik svog hazarskog plemena, koje vlada, ali doslovce vlada ovim svetom. Rokfelerovi su porodica koja dosledno finanasira eugeniku. Oni su porodica koja je javno priznala da je finansirala projekte za depopulaciju stanovništva putem masovnog vakcinisanja, a koje je sadržavalo otrovne dodatke koji uzrokuju neplodnost i sterilitet kod žena i muškaraca, i spontane pobačaje kod žena. Zar nije neobično da je baš neplodnost jedan od vodećih problema ovih prostora? Kao i spontani pobačaji? Kao i rađanje dece sa sve težim invaliditetom?

Američki novinar i istraživač Jurriaan Meaessen godinama je kopao po dokumentaciji Rokfeler fondacije, gde je, među ostalim, naišao na izveštaj iz 1968. godine ove “humane” organizacije, koji jasno dokazuje da je ova masonska organizacija još tada finansirala istraživanja, vakcine i mogućnosti masovnog kastriranja i sterilizacije ljudi, što je trebalo da doprinese planskoj depopulaciji stanovništva.

U tom izvještaju se spominje više metoda pomoću kojih bi mogla da se masovno proširi neplodnost u svetu. Ovaj izveštaj je jako bitan, jer je reč o porodici Rokfeler koja generacijama sprovodi eugeniku čovečanstva, a čija fondacija i dan danas finansira gotovo svaku novu vakcinu koja izlazi na tržište.

I

Fondacija Rokfeler razvija vakcine za masovno smanjenje plodnosti.

U ranom izveštaju 1968.g. Fondacija Rokfeler (u daljem tekstu: RF) dokumentuje finansiranje razvoja takozvanih “protiv-fertilitetnih” (anti-fertility) vakcina protiv plodnosti i planove za njihovu masovnu implementaciju.
Str. 51:…

“postoji više vrsta supstanci za koje je poznato da smanjuju mušku plodnost, no one dosad testirane problematične su zbog svoje visoke toksičnosti. Trenutno, vrlo se malo radi na razvoju imunoloških metoda poput vakcina za smanjenje plodnosti, te su potrebna dodatna istraživanja za pronalaženje rešenja na tom polju.”

Mogućnost upotrebe vakcina za smanjenje muške plodnosti nešto je što je trebalo da bude dublje istraženo jer, po mišljenju Rokfelerove fondacije, oralna pilula i spirala nisu bile primerene za masovnu primenu:

“Suočeni smo sa opasnošću da će se u sledećih par godina pokazati kako su ove dve “moderne” metode, koje su toliko obećavale, ustvari neprimenjive na masovnoj skali.”

Neki posebno dobar razlog za ove tvrdnje nije dat. Spomenuta je i mogućnost administracije hormonskih preparata za redukciju plodnosti, iako je – kako izveštaj napominje – poznato da isti:

“uzrokuju krvarenja, što bi mogao biti limitirajući faktor u njihovoj primenjivosti”.

“Predlagan je i polutrajni ili obnovljivi potkožni implantant (vidi: Od 2016. godine u Italiji počinje prinudno čipovanje stanovništva), no dosad nije utvrđeno hoće li to rezultirati istim ili sličnim problemima.”

“Fondacija će pomoći u prevazilaženju ovih bitnih nedostataka na više načina:

    1. Pronalazeći ili ohrabrujući razvoj (centara izvrsnosti vidi npr: 29/12/2015 - RTS: Počela izgradnja Centra izvrsnosti u Kragujevcu), te pružajući delimičnu potporu centrima izvrsnosti na sveučilištima i istraživačkim institutima u SAD-u i u inostranstvu u kojima su metode i gledišta molekularne biologije kombinovane sa tradicionalnijim pristupima poput histologije, embriologije i endokrinologije u istraživanjima bitnim (primenjivim) za razvoj metoda kontrole plodnosti”

    2. Podupirući istraživački rad pojedinačnih naučnika, orijentisan prema razvoju metoda kontracepcije ili osnovnom znanju o ljudskoj reprodukciji, a koje je bitno za takav razvoj”

    3. Ohrabrujući, kroz raspoloživost novaca za istraživanje, kao i drugim sredstvima, etablirane i mlade naučnike da okrenu svoju pažnju onim aspektima istraživanja u reproduktivnoj biologiji koja imaju implikacije za ljudsku plodnost i njenu kontrolu”

    4. Ohrabrujući veći broj studenata biologije i biohemije na odabir karijere u reproduktivnoj biologiji i ljudskoj plodnosti, kroz potporu istraživanja i učiteljskih programa u oblastima zoologije, biologije, i biohemije”

Motivacija za ove aktivnosti jeste, prema RF, prevelika plodnost nižih klasa, koje svojim razmnožavanjem štete ljudskoj i društvenoj dobrobiti:

    “Procenjeno je da među američkim siromašnim i grupama na granici siromaštva postoji pet miliona žena kojima je potrebna usluga kontrola rađanja… Nekontrolisana plodnost među siromašnima umnogome doprinosi širenju siromaštva, neobrazovanosti, nezaposlenosti, ne samo u urbanim divljim naseljima, nego i u nerazvijenim ruralnim područjima.”

Nije prošlo dugo pre nego što su napori počeli da daju rezultate. U godišnjem izveštaju 1988.g., RF je sa zadovoljstvom izvestila o napretku odeljenja Fondacije za populaciju na polju sterilišućih vakcina:

“Indijski nacionalni institut za imunologiju je 1988.g. uspešno dovršio prvu fazu testiranja tri verzije protiv-fertilitetnih vakcina. Uz sponzorstvo indijske vlade i potporu Fondacije, testovi su pokazali kako svaka od testiranih vakcina nudi barem godinu dana očekivane zaštite protiv trudnoće, prema količini anititela u odgovoru na imunizacijski raspored.”

U svom pregledu protiv-fertilitetnih vakcina 1997. godine indijski Međunarodni centar za genetsko inžinjerstvo i biotehnologiju nije zaboravio da zahvali svom glavnom dobročinitelju:

“Rad na LHRH i HCG vakcinama poduprt je sredstvima Fondacije Rokfeler…” (Vidi: http://www.intermagazin.rs/un-sterilisu-milione-zena-pod-izgovorom-vakcinacije-protiv-tetanusa/)

1990-ih rad na protiv-fertilitetnim vakcinama ubačen je u višu brzinu, posebno u državama trećeg sveta, kao i finansiranje iz dubokih džepova fondacije Rokfeler. Istovremeno, ciljana populacija globalista – žene – počela se nelagodno meškoljiti oko svog tog otvorenog govora o smanjenju populacije kroz upotrebu vakcina.

Betsi Hartman, direktorka Programa za populaciju i razvoj na Hempšir koledžu u Masačusetsu i “neko ko čvrsto veruje u ženska prava na sigurnu, dobrovoljnu kontrolu rađanja i pobačaj”, nije pobornik protiv-fertilitetnih vakcina. U svom eseju “kontrola populacije u novom svetskom poretku” objašnjava:

“Iako je jedna vakcina testirana na 180 indijskih žena, obeležena je kao “sigurna”, bez ikakvih nuspojava i poptuno reverzibilna”. Naučna zajednica vrlo dobro zna da su takve tvrdnje lažne - naprimer, mnoga pitanja o dugoročnim posledicama vakcine na imuni sistem i menstrualni ciklus ostaju otvorena. Takođe, postoje filmovani dokazi o ženama kojima su uskraćene informacije o vakcini u kliničkim testovima. Uprkos svemu, vakcina je u pripremi za masovnu upotrebu.”

Šta Betsi Hartman lično misli i nije toliko bitno, koliko za koga i na čemu radi, te nije za očekivati kako će je sitne moralne dileme previše ometati u profesionalnom životu.

Ženska globalna mreža za reproduktivna prava sa sedištem u Amsterdamu citirala je vodećeg stručnjaka u istraživanju kontraceptivnih sredstava:

“Imunološka kontrola rađanja biće “antigensko oružje” protiv reproduktivnog procesa, koje, ako ne bude zaustavljeno, preti da preplavi svet.”

Aktivistkinja za životinjska prava Sonja Goš takođe je izrazila zabrinutost oko vakcina i njihove implementacije:

“Umesto pružanja ženama više opcija u prevenciji trudnoće i zaštiti protiv AIDS-a i ostalih polno prenosivih bolesti, anti-fertilitene vakcine dizajnirane su za laku upotrebu na velikom broju žena uz minimalan trošak. Ako se primeni na nepismenoj populaciji pitanja kontrole korisnika i pristanka na osnovu informisanosti povlače dodatnu zabrinutost.”

Toliko o opasnostima iz usta “opozicije”…

Proizvodnja imunološkog odgovora na vlastite hormone esencijalne za normalne telesne funkcije sa sobom neizbežno nosi mnoge zdravstvene rizike. No u današnjem svetu situacione etike i moralnog relativizma cilj opravdava sredstvo. Ciljevi su oduvek bili plemeniti, jedino su sredstva (humanitarne pomoći) ta koja su u pravilu problematična.

Kako bi izbegla ovakve rasprave, Fondacija Rokfeler je u proteklim decenijama pribegla klasičnoj i vrlo uspešnoj metodi ili direktnog laganja ili korišćenja pritvornog rečnika kako bi sakrila činjenicu da i dalje neumorno radi na svom dugoročnom cilju sterilizacije širokih masa.

II

Globalna distribucija anti-fertilitetnih vakcina koordinisana od strane SZO

UN Populacioni fond, Svetska banka (WB) i Svetska zdravstvena organizacija (WHO - SZO) planiraju razvoj i primenu protiv-fertilitetnih vakcina, oformljavanjem Akcione grupe za vakcine za kontrolu plodnosti (Task Force on Vaccines for Fertility Regulation).

Četiri godine nakon što je Fondacija Rokfeler lansirala masovno finansiranje protiv-fertilitetnih vakcina, Akciona grupa formirana je pod kontrolom SZO, Svetske banke i UN-ovog Populacionog fonda. Njena misija, prema jednom od članova jeste podrška:

“osnovnim i kliničkim istraživanjima u razvoju vakcina za kontrolu rađanja usmerenih protiv gameta ili predimplantacijskog embriona. Ove studije uključivale su upotrebu naprednih procedura u hemiji peptida, hybridoma tehnologiji i molekularnoj genetici kao i evaluaciju broja inovativnih pristupa u opštoj vakcinologiji. Kao rezultat ovih međunarodnih, kolaborativnih napora, prototip anti-HCG vakcine trenutno prolazi kliničko testiranje, otvarajući mogućnost da će potpuno nova metoda porodičnog planiranja biti dostupna pre kraja ove decenije.”

u pogledu nadležnosti Akcione grupe, "Biotechnology and Development Monitor" izveštava:

“Akciona grupa deluje kao globalno koordinirajuće telo za razvoj (R&D) protiv-fertilitetnih vakcina u raznim radnim grupama i pruža podršku različitim pristupima, poput protiv-sperminih i protiv-jajčanih (anti-ovum) vakcina i vakcina stvorenih za neutralizaciju biološke funkcije hCG. Akciona grupa uspela je u razvoju prototipa anti-hCG vakcine.”

Jedan od članova akcione grupe, P. D. Grifin, podvukao je svrhu i smer ovih vakcina za regulisanje plodnosti i njihovu primenu u zemljama (zaustavljenim) u razvoju.

Grifin:

“Akciona grupa nastavila je koordinaciju svojih istraživačkih aktivnosti drugim razvojnim programima unutar SZO i u ostalim međunarodnim i nacionalnim programima uključenim u razvoj vakcina za regulaciju plodnosti… Ako budemo u stanju da razvijemo vakcine koje će sigurno i efikasno smanjiti plodnost, bez nepoželjnih nuspojava, to će biti atraktivan dodatak sadašnjem arsenalu metoda za regulaciju plodnosti i vrlo verojatno imati značajan učinak na Programe za planiranje porodice”.

Jedna od glavnih prednosti ovih vakcina jeste “nizak trošak proizvodnje i distribucije unutar postojećih zdravstvenih usluga”. Postojeće zdravstvene usluge, pogotovo u siromašnijim zemljama uglavnom se odnose na široko reklamirane vakcinacijske programe.

Već 1978. akciona grupa SZO (tada pod imenom Akciona grupa za imunološke metode regulacije plodnosti) podvukla je korisnost ovih vakcina u pogledu mogućnosti njihove masovne sinteze i proizvodnje:

“Potencijalne prednosti imunološkog pristupa regulaciji plodnosti mogu se sažeti kako sledi: (a) mogućnost neredovne primene, i od strane nemedicnskog osoblja; (b) upotreba antigena i antigenskih fragmenata koji nisu farmakološki aktivni, i (c) u slučaju antigena poznate hemijske strukture, postoji mogućnost masovne sinteze i proizvodnje vakcine o relativno niskom trošku.”

1976.g. SZO je objavila izveštaj u kome kaže:

“1972. Organizacija… je proširila svoj program istraživanja u ljudskoj reprodukciji kako bi pružila međunarodni fokus za intenziviranje napora u poboljšanju postojećih metoda kontrole plodnosti, kako bi razvila nove metode i pomogla nacionalnim autoritetima u pronalaženju najboljeg načina njihove primene na stalnoj osnovi. Program je blisko povezan s drugim istraživanjima SZO na primeni planiranja porodice od strane zdravstvenih službi, koje se uklapaju u programe tehničke pomoći SZO vladama na nivou zdravstvenih službi.”

Vremenska linija pokazuje kako su SZO, Populacioni fond UN-a i Svetska banka samo nastavili put zacrtan od strane Rokfelerove fondacije krajem 1960-ih. Takođe, pokazuje kako su sve UN-ove organizacije savršeno isprepletene, možda najbolje okarakterisane od strane Oldosa Hakslija pod nazivom “Naučna diktatura”. Veza između Rokfelerove fondacije i SZO je intenzivna. U 1968-oj bilten SZO spominje zajedničke napore u ispitivanju efikasnosti gossypola kao sredstva protiv muške plodnosti:

“Fondacija Rokfeler podržala je klinička testiranja u Kini, Brazilu i Austriji. Doza primenjena u kineskim testovima smanjena je sa 20 mg dnevno na 10-15 mg dnevno kako bi se utvrdilo da li je ozbiljna oligospermija, nasuprot azospermiji, dovoljna za postizanje zadovoljavajućeg, netoksičnog i reverzibilnog efekta. U međuvremenu, SZO i RF podržavaju daljnje životinjske studije koje za cilj imaju bolje razumevanje mehanizma delovanja gossypola.”

U avgustu 1992., serija sastanaka održana je u Ženevi na temu “vakcina za regulaciju plodnosti”. Prema dokumentu “fertillity regulating vaccines” prisutni na sastancima bili su naučnici i klinički lekari iz svih krajeva sveta, uključujući sadašnjeg šefa istraživanja USAID-a Džefa Spielera.

1986. Džef Spieler je izjavio:

  • “Novi pristup regulaciji plodnosti jeste razvoj vakcina usmerenih protiv ljudskih supstanci potrebnih za reprodukciju. Potencijalni kandidati za imunološku interferenciju su reproduktivni hormoni, antigeni jajnika i spermatozoida, i antigeni iz embrionalnih i fetalnih tkiva... vakcina protiv plodnosti mora biti u stanju sigurno i efikasno inhibirati ljudsku substancu, koja mora na neki način postati antigena. Vakcina za regulaciju plodnosti takođe mora biti u stanju da proizvede i održi 95% efikasnost u vakcinisanoj populaciji, stepen zaštite retko postignut i sa najuspešnijim viralnim i bakterijskim vakcinama. No, dok su ovi izazovi izgledali nepremostivi pre samo nekoliko godina, nedavni napreci u biotehnologiji, posebno na polju molekularne biologije, genetskog inžinjeringa i proizvodnji monoklonalnih antitela, vakcine protiv plodnosti učinili su mogućim.”

  • “Vakcine koje interferiraju sa funkcijom spermatozoida i oplodnjom mogle bi biti dostupne za testiranje na ljudima u ranim 1990-im”.

  • “Istraživanje je potrebno i na polju osnovne vakcinologije, kako bi se pronašli najbolji proteinski nosači, adjuvanti, načini i sistemi dostave.” (best carrier proteins, adjuvants, vehicles and delivery systems.”)

U dokumentu iz 1992-e problem varijacije u individualnim reakcijama je takođe raspravljan:

“Zbog genetske raličitosti ljudskih populacija imuni odgovori prema vakcinama često pokazuju znatne razlike od jednog do drugog pojedinca u terminima snage i trajanja. Ove razlike mogu biti delimično ili potpuno premošćene pravilno načinjenim vakcinama i kroz poboljšanje našeg razumevanja svega što je potrebno za razvijanje i kontrolu imunog odgovora izazvanog različitim vakcinama.”

SZO, globalno koordinaciono telo, od 1970-ih godina je nastavilo razvoj na vakcinama protiv plodnosti. Opširna istraživanja izvršena su i na sistemima dostave u kojima komponente protiv plodnosti mogu biti sakrivene, kao npr. obične antivirusne vakcine. Masovni sterilizacioni program s ciljem smanjenja svetske populacije san je globalne elite još od vremena Maltusa i njihov glavni interes tokom čitavog 20. veka.

III

Gossypol- supstanca protiv plodnosti za “široku potrošnju”

Ambicije Fondacije Rokfeler u primeni komponenti protiv plodnosti kroz postojeće “zdravstvene usluge” ne zaustavljaju na tome, nego se produžavaju i na obične potrošačke proizvode za “široku potrošnju”.

Godišnji izveštaj iz 1985. bavi se upotrebom gossypola (C30H30O8) u kontroli plodnosti.

Gossypol, toksični polifenol iz biljke pamuka, identifikovan je rano kao efikasni sterilant. Glavni je problem bio kako umanjiti nepoželjne toksične posledice...

“dugoročni interes Fondacije bio je i gossypol, supstanca koja uzrokoje neplodnost kod muškaraca. Do isteka 1985. Fondacija je podelila oko 1,6 miliona dolara u nastojanjima da podrži i stimuliše istraživanja o sigurnosti i delotvornosti gossypola”.

U godišnjem izveštaju iz 1986., RF opisuje finansiranje istraživanja o upotrebi supstanci za smanjenje plodnosti za “široku potrošnju”.

“Kontraceptivne studije kod muškaraca fokusirane su na gossypol, prirodnu substancu iz biljke pamuka, za koju su kineski istraživači utvrdili da uzrokuje neplodnost kod muškaraca. Pre nego široka potrošnja bude preporučena, dalja istraživanja potrebna su kako bi se utvrdilo da li smanjenje doze može eliminisati toksične nuspojave bez smanjenja njegove efikasnosti kao kontraceptiva. Fondacija je podržala istraživanje sigurnosti, reverzibilnosti i efikasnosti gossypola sa 7 donacija u 1986-oj”.

U godišnjem izveštaju iz 1988., gossypol je dalje razmatran kao obećavajući kontraceptiv (str. 22)

“Gossypol, substanca koja se prirodno nalazi u biljci pamuka, i dalje je obećavajuća kao oralni kontraceptiv za muškarce. Kako inhibira proizvodnju spermatozoida bez uticaja na stepen polnih hormona, jedinstven je u eksperimentalnim pristupima kontroli plodnosti kod muškaraca. Naučnici finansirani od strane Fondacije širom sveta sastavili su obilje informacija o tome kako gossypol deluje, i studije na širokim područjima kliničke primene se nastavljaju. Redukcija u dozi je istraživana kako bi se smanjili zdravstveni rizici povezani sa upotrebom gossypola.”

Sledeće godine, prema godišnjem izveštaju, sredstva su dodeljena nekolicini istraživačkih institucija kako bi se utvrdio najbolji način smanjenja doze bez smanjenja anti-fertilitetnog učinka.

Poslednje spominjanje gossypola u analima fondacije nalazi se u izveštaju iz 1994., gde su sredstva dodeljena Univerzitetu u Insbriku “za istraživanje pri Institutu fiziologije na molekularnom delovanju gossypola na nivou ćelija”.

Čini se da su naučnici zaista našli način kako smanjiti količine gossypola i tako izbeći toksične nuspojave, koje uključuju: niske nivoe kalijuma, slabost, mišićnu slabost, i u nekim slučajevima paralizu.

Iako je na površini istraživanje i razvoj gossypola kao sredstva za smanjenje plodnosti napušteno krajem 1990-ih, oko 2006.e lansirana je medijska kampanja, promovišući seme pamuka kao pomoć u globalnoj borbi protiv gladi i siromaštva.

2006. "Naturenews" je izvestio kako je RNAi ispravan smer. Uz pomoc RNAi tehnologije moguće je “smanjiti udeo gossypola u semenu pamuka za 98%, bez negativnog uticaja na odbrambene mehanizme biljke”. Članak je citirao i dr Deboru P. Delmer, stručnu saradnicu za bezbednost hrane pri Fondaciji Rokfeler, koja je brzo otklonila sve sumnje u zdravstvenu ispravnost:

“Debora Delmer, direktor saradnik fondacije Rokfeler u Njujorku i stručnjak u agrikulturi i bezbednosti hrane, ističe kako je dobrobit upotrebe RNAi tehnologije u tome da ona isključuje funkciju postojećeg gena umesto uključivanja nove (genetske) funkcije. “Umesto uvođenja novog stranog proteina, sve što radite jeste isključivanje jednog procesa, u tom smislu, moje je mišljenje kako su pitanja oko sigurnosti mnogo manja nego kod drugih GM tehnologija.”

Članak u "Nacionalnoj geografiji" iz 2006., pod nazivom “Proizvedeno seme pamuka lišeno toksina; studija kaže da može nahraniti milione” citira direktora Laboratorije za transformaciju useva (Texas A&M University) Kert Sing Ratora:

“Seme pamuka bez gossypola značajno bi doprinelo ljudskoj prehrani i zdravlju, posebno u zemljama u razvoju, i pomoglo u ispunjavanju zahteva postavljenih predviđenom stopom rasta svetske populacije od 50% u sledećih 50 godina.”

Predviđena stopa rasta je naravno naduvana i izmišljena, i kao i u slučaju zlatnog pirinča, njene “prehrambeno-zdravstvene” prednosti nepostojeće.

“Ratorova studija predstavlja prvi dokumentovani slučaj gde je gossypol smanjen uz pomoć genetskog inženjeringa kroz inhibiciju gena koji proizvodi toksin.”

RNAi tehnologija specifična je po tome da ne dovodi do stoprocentnog isključenja ciljanog gena, nego samo u većoj ili manjoj meri inhibira njegovu funkciju. Podsećam na izjavu fondacije Rokfeler iz njenog izveštaja iz 1986.:

"Pre nego široka upotreba bude preporučena, dalja istraživanja potrebna su kako bi se utvrdilo da li smanjenje doze može eliminisati nepoželjne toksične nuspojave bez smanjenja njegove efikasnosti kao kontraceptiva."

U izveštaju iz 1997. Rator je spomenut na str. 68. Postdoktorska stipendija dodeljena je izvesnom E. Chandrakanth-u “za naprednu studiju u molekularnoj biologiji bilja pod vođstvom Keerti S. Rathore-a", Laboratorije za transformaciju useva, Texas A&M University, College Station, Texas.”

Rator je svoje nalaze objavio u PNAS-u 2006.:

“Toksičnost semena pamuka zbog prisutnosti gossypol-a stari je problem, i ljudi su pokušavali da ga reše kroz tradicionalni uzgoj i ukrštanje. Moje istraživačko područje jeste transgenika bilja, pa sam problem pokušao da rešim upotrebom molekularnog pristupa… pokušavamo naći partnere i verovatno ćemo se obratiti nekoj dobrotvornoj fondaciji za pomoć u pogledu testiranja koje je potrebno pre nego genetski modifikovana biljka bude odobrena za prehranu ili prihranu. Još smo u ranim fazama i imamo mnogo ideja, no trebamo ih slediti. Nadamo se da ćemo pronaći neku vrstu partnerstva koja će nam to omogućiti.”

Fondacija je, prema rečima Rokfelerove Debore Delmer, itekako zainteresovana.

Nakon čitanja ovog mini-elaborata, izjava Bila Gejtsa da se “nezaustavljivi” rast globalne populacije, glavni krivac za nepostojeće globalno zagrevanje, može smanjiti “ako odradimo dobar posao sa vakcinama” koje su njegova “posebno draga tema” dobija sasvim novu dimenziju, posebno uzevši u obzir kako Bil Gejts, jedan od glavnih svetskih vakcinatora, navodno samo želi ljude da zaštiti od zaraznih bolesti. Kako je Gejts senior bio glavni direktor eugeničkog društva “Planned parenthood” Margaret Sanger (koja je decu nazivala korovom), Bilova humanitarna motivacija tim je sumnjivija.

Video: Bil Gejts priznaje da se vakcine koriste za smanjenje broja stanovnika


/ izvor (Youtube)

Eugenetička nastojanja i stavovi porodice Rokfeler iz prve polovine 20. veka dobro su poznata.

Dokumentovani slučajevi sterilizacije neobrazovanog stanovništa na Filipinima i u drugim zemljama u razvoju vakcinama protiv tetanusa postavljaju pitanje i najvećim skepticima jesu li dugo razvijane metode za “planiranje porodice” i “žensko zdravlje” ikad bile zamišljene (samo) za “dobrovoljnu” upotrebu.

Drugo svetlo pada i na uporno insistiranje na genetski modifikovanim organizmima u prehrani i vakcinaciji kroz genetski modifikovane biljke.

Ni plemenita borba protiv siromaštva nije ono što se čini u svetlu tvrdnje kako su glavni razlog siromaštva u svetu – siromašni.

Nikakvo čudo da je nakon potresa na Haitiju lokalno stanovništvo spalilo dobrotvorne donacije genetski modifikovane hrane velikodušno im dodeljene od strane međunarodnih agro-korporacija.

I širom Afrike, kao npr. u Nigeriji, sve veći udeo tamošnjeg stanovništva odbija nuđene im vakcinacije. Nesumnjvo “neuki” Afrikanci ne znaju što je dobro za njih.

Nakon svega ovog izrečenog ovde; neukom, slepom, nezainteresovanom narodu koji i dalje misli da pišemo gluposti i uporno odbija da otvori oči savetujemo da se OBAVEZNO vakciniše ama baš svime što im se ponudi.

Ostalima poručujemo: Pamet u glavu i borbenost u srce! Štitite sebe i svoju decu kako najbolje znate, jer ako nećete vi, ko će?

P.S. Ukupna imovina porodice Rokfeler, njihova ulaganja, te pojedinačna bogatstva članova dinastije, nikada nisu javno objavljeni, a arhivi koji se odnose na dinastiju i pojedine članove zatvoreni su za javnost.

Izvori:
http://apps.who.int/iris/handle/10665/63924
http://humupd.oxfordjournals.org/content/3/4/301.full.pdf
http://www.chidicon.com/files/11.The_Anti-Fertility_Vaccine_that_Never_Was.pdf
http://humrep.oxfordjournals.org/content/6/1/166.short
http://home.snafu.de/usp/antifert.htm
http://www.ncbi.nlm.nih.gov/pmc/articles/PMC1537571/pdf/clinexpimmunol00215-0170.pdf
http://www.jstor.org/stable/77164?seq=1#page_scan_tab_contents
http://www.ncbi.nlm.nih.gov/pmc/articles/PMC2490936/pdf/bullwho00079-0002.pdf
http://apps.who.int/iris/bitstream/10665/61301/1/WHO_HRP_WHO_93.1.pdf
http://apps.who.int/iris/bitstream/10665/52265/1/bulletin_1987_65(6)_779-783.pdf
http://www.bioedonline.org/news/nature-news/toxin-free-cotton-could-feed-poor/
https://www.Rokfelerfoundation.org/app/uploads/Annual-Report-1938.pdf
http://www.worldbank.org/en/news/press-release/2015/02/18/the-Rokfeler-foundation-world-bank-group-innovate-to-improve-cities-access-to-funding-for-low-carbon-infrastructure
http://www.rbf.org/
https://hr.wikipedia.org/wiki/Andrija_%C5%A0tampar
http://www.unicef.org/philippines/reallives_13588.html#.VrPEsVKPN1A
http://Rokfeler100.org/exhibits/show/health/childhood-immunization
http://pollitika.com/svjetska-eugenika-dio-1-svjetska-zdravstvena-organizacija-fondacija-Rokfeler-i-sterilizacijske-vakcine
https://www.Rokfelerfoundation.org/about-us/our-history/

Нема коментара:

Постави коментар