петак, 8. мај 2020.

Kako je običan kameni zid srušio laž o doseljavanju Slavena na Balkan?!

Naime, u Dalmaciji postoji specifični način gradnje suhozida. Škrta dalmatinska zemlja, crvenica nastala je rastvaranjem krških masiva, vapnenca i dolomita. Pomoću suhozida seljaci tu zemlju kradu od kamenjara. Loše rađa, loše godine češće su nego one kad ta zemlja nešto rodi. Dalmatinci umiru od gladi, masovno se iseljavaju stoljećima, za današnju Italiju, kasnije i za Ameriku, Argentinu, Australiju. Sa druge strane, iza Karpata, u Ukrajini postoji najplodnije zemljište na svijetu, črnozem ili crnica. To zemljište se djelom nalazi i u Vojvodini.



„Do koje razine ignorancije su u stanju otići neki povjesničari u Srbiji govori ludilo oko Ilira. Zastupnici dogme o doseljavanju Slavena na Balkan u 7. stoljeću kažu: „Srbi nisu Iliri. Iliri su izumrli stotinama godina prije dolaska Srba na Balkan.“ Ali isti ti bečko-berlinski sektaši u udžbeniku za 6. razred osnovne škole u Srbiji kažu da su Šiptari Iliri. E, sad, Iliri su izumrli 300 godina prije 7. stoljeća, ali su nekim čudom današnji Šiptari Iliri. Da li neko može riješiti ovaj paradoks? Kako se Šiptari spominju prvi puta tek u 11. stoljeću, gdje su bili skriveni 700 godina?“ Autor teksta: Dr. Goran Šarić katolički teolog.

 Goran Saric
Od srednjeg vijeka, do Berlinskog kongresa 1878. godine ne postoji niti jedan naš povjesničar koji je zastupao doseljavanje Slavena na Balkan. Sa druge strane postoje desetina autora koji su pisali o našoj autohtonosti, među njima svi najobrazovaniji katolički svećenici sa naših prostora, mnogi od njih su završili nekoliko fakulteta, pozivali se na stotine izvora, imali uvid u vatikanske biblioteke….
Kad je Bečko-Berlinska sekta izmišljala laž o doseljavanju Slavena, nije vodila računa o detaljima. Ostale su stotine tragova koji otkrivaju našu autohtonost na istočnoj obali Jadrana. Jedan od takvih primjera je gradnja dalmatinskih suhozida.
Naime, u Dalmaciji postoji specifični način gradnje suhozida. Škrta dalmatinska zemlja, crvenica nastala je rastvaranjem krških masiva, vapnenca i dolomita. Pomoću suhozida seljaci tu zemlju kradu od kamenjara. Loše rađa, loše godine češće su nego one kad ta zemlja nešto rodi. Dalmatinci umiru od gladi, masovno se iseljavaju stoljećima, za današnju Italiju, kasnije i za Ameriku, Argentinu, Australiju. Sa druge strane, iza Karpata, u Ukrajini postoji najplodnije zemljište na svijetu, črnozem ili crnica. To zemljište se djelom nalazi i u Vojvodini.
Nagradno pitanje za zastupnike Bečko-Berlinske sekte: Zašto je vesela družina Slavena koja je pjevajući krenula sa Karpata napustila svoje plodno zemljište, pa onda preskočili plodnu Vojvodinu i Slavoniju i došla u siromašnu, neplodnu Dalmaciju? I da su išli opljačkati gradove u Dalmaciju, zašto bi se naselili po selima i otocima gdje zemlja ne rađa ništa?
Kako tamo po tvrdnji Bečko-Berlinskih sektaša već stoljećima Ilira nema, ko je i kada naučio Slavene ilirskim tehnikama gradnje suhozida? Svaki arheolog koji je ikad bio u Dalmaciji zna da se gradnja suhozida nije mjenjala tisućama godina do danas. Slaveni koji su navodno došli paliti i pljačkati gradove, odjednom su se zainteresirali za gradnju suhozida na najškrtijoj zemlji koja postoji, a došli sa najplodnije zemlje na svijetu?!
Svakom ko je iole normalan jasno je da ne postoji motivacija Slavena da ostanu po otocima i brdima Dalmacije, a da su i ostali, nema ih ko naučiti kompliciranoj gradnji suhozida, kad Ilira tada po Bečko-Berlinskim sektašima odavno nema. Podjestimo se, Iliri su nestali negdje početkom naše ere, a uskrsnuli su opet tek u 20. vijeku u liku Albanaca.
Imam bolje riješenje. Iako je manjih ili većih doseljavanja i migracija bilo uvijek, nekog značajnog doseljvanja u 7. stoljeću nije bilo. Onaj narod koji je gradio suhozide prije 7. stoljeća, je isti onaj narod koji ih je gradio i nakon 7. stoljeća.
Prema bečko-berlinskoj sekti je ovako: Iz plodne Ukrajine veseli Slaveni preskaču plodnu Panoniju i direktno putuju tisućama kilometara na ove otoke da bi gradili suhozide. Kako se to dogodilo? Za jednu duge zimske večeri, okupljenima oko vatre stari je rodonačelnik pričao kako je davno u mladosti čuo od jednog mudrog čovjeka, da je on čuo od jednog trgovca koji je to opet doznao preko nekih posrednika, da tamo daleko na jednom moru postoje otoci na kojima zemlja rađa slabo čak i ako je otmeš od kamenjara. Zapaljeni tom pričom Slaveni kreću u seobu i dolaze na ovaj otak gdje su iz groba iskopali davno nestale Ilire i natjerali ih da ih nauče gradnji suhozida. Ostalo je povijest.

Нема коментара:

Постави коментар