Asteci su
se naselili u meksičku dolinu između 1200. i 1300. godine i u početku
su bili malo ratničko pleme, a ubrzo su razvili jaku vojnu državu koja
se prostirala na teritoriji današnjeg Meksika. Carstvo Asteka osnovano
je 1428. i trajalo do 1521. kad su ga razorili španski konkistadori.
1. Naziv Astek na navatl jeziku znači narod iz Aztlana i izmislili su ga Evropljani mnogo kasnije. Ovaj narod, koji nam je poznat kao Asteci, sebe je nazivao Mesika.
2.
Pripadnici ovog plemena svoje preminule srodnike sahranjivali su ispod
kuća u kojima su živeli kako bi mogli da održavaju vezu sa svojom
porodicom.
3.
Ponekad bi, nakon smrti srodnika, ubili i psa kako bi ih zajedno
sahranili, da bi pas mogao da mu bude vodič u zagrobnom životu.
4.
Asteci su često prodavali sebe ili svoju decu u ropstvo, kako bi
otplatili dugove. Njihov sistem ropstva bio je više kao najamna
potčinjenost, s obzirom na to da je rob mogao da otkupi svoju slobodu.
5. Prestonica
Astečkog carstva zvala se Tenočtitlan i nalazila se nasred jezera
Teškoko. Danas je to Meksiko Siti, a jezero je skoro presušilo.
Tenočtitlan je imao radnike zadužene za čistoću i bio je izuzetno čist, a
u vreme kad su ga Evropljani otkrili, bio je jedan od najvećih gradova
na svetu.
6. Asteci
nikad nisu koristili točak, kao ni gvožđe i čelik. Ova civilizacija
očigledno je znala za postojanje točka, budući da su točkovi pronađeni
na igračkama njihove dece, ali ga nisu koristili za transport. Iako se
ovo na prvi pogled čini čudno, treba imati u vidu da se srce Astečkog
carstva nalazilo na ostrvu jezera okruženog visokim planinama i da bi
transport uz pomoć točkova bio gotovo nemoguć.
7. Carstvo
Asteka bilo je jedno od prvih društava kod kojih je obrazovanje dece
bilo obavezno. Nakon što dete napuni tri godine, roditelji bi
započinjali njegovo obrazovanje koje je podrazumevalo uključenje u mnoge
poslove. Majke su više vremena posvećivale ćerkama, učeći ih kućnim
poslovima, dok su očevi učili sinove da rukuju oruđem. Kako je dete
bivalo starije, tako su obaveze postajale složenije. O obrazovanju i
vaspitanju astečke dece zna se na osnovu sačuvanih kodeksa od kojih je
najpoznatiji Kodeks Mendosa koji nam daje detaljan pregled odrastanja mladih.
Kodeks Mendosa: Upravljanje kanuom i lov
8. Glavni
krivci za izumiranje ovog naroda su bolesti kao što su zauške i boginje
koje su Evropljani doneli sa sobom, a na koje Asteci nisu bili imuni.
Zapisi potvrđuju da je epidemija velikih boginja harala Astečkim
carstvom 1519. i 1520. godine, neposredno nakon dolaska Evropljana i tom
prilikom odnela između pet i osam miliona života.
9. Astečki
jezik navatl imao je hijeroglifsko pismo i korišćen je za vođenje
izuzetno napredne i detaljne evidencije svega, od žrtvovanja do poreza.
Reči iz jezika navatl koje su prešle u međunarodnu upotrebu su: avokado,
čili, kojot, ocelot(obojeni leopard), čokolada i kakao.
10. Asteci su često igrali igru zvanu ulamaliztli
čija je svrha bila proterati gumenu loptu kroz izuzetno male obruče
tako da ne dodiruje zemlju, pri čemu su mogli da koriste samo kolena,
laktove, glavu i kukove. Žrtvovanje ljudi je često povezivano sa ovom
igrom, a pošto je ono smatrano za veliku čast, istoričarima nije jasno
da li su nakon završetka igre žrtvovani pobednici ili gubitnici.
11. Asteci,
zajedno sa drugim centralnoameričkim plemenima, bili su ti koji su
upoznali Evropljane sa čokoladom. Kao što smo već pomenuli, reč chocolātl potiče
iz jezika navatl. Čokoladni napici koje su Asteci pripremali bili su
gorki i pomešani sa raznim začinima, a seme kakaoa smatrano je darom
bogova i čak je korišćeno i kao sredstvo plaćanja.
12. Ovaj
narod porazio je španski konkistador Hernan Kortes, koristeći pomoć
nekoliko susednih plemena sa kojima Asteci nisu bili u dobrim odnosima.
Veruje se da je tokom konačne borbe za Tenočtitlan poginulo oko 250.000
ljudi, a Kortes je kasnije na ruševinama ovog grada otpočeo izgradnju
Meksiko Sitija. Pad Astečkog carstva označo je kraj poslednje velike
autohtone američke civilizacije.
13. Asteci
su danas indijanski narod koji pretežno živi u Meksiku i većina je
katoličke vere, ali su sačuvali i tradicionalna verovanja u duhove, kult
predaka i slično. Prema poslednjem popisu postoji još 1.652.000
potomaka Mesika naroda i govore jezikom navatl kojim su se služili njihovi preci širom Carstva Asteka.
O Africi većina ljudi zna za one manje liepe činjenice poput
siromaštva, građanskih ratova, gladi, bolesti. Ipak, postoji mnogo
ljepših stvari o “Crnom kontinentu”, za koje većina nas nije ni čula.
Ovo su neke od zanimljivijih činjenica o “crnom kontinentu” Africi….
1. Afrika ima čak 54 nezavisne države
2. Afrika ima najveću pustinju na svijetu – Saharu. Sahara ima veću površinu nego cijeli kontinentalni dio SAD-a
3. Nigerijska filmska industrija druga je po veličini u svijetu. Godišnje prave više filmova nego Holywood.
4. U Africi više ljudi govori francuski jezik nego u samoj Francuskoj
5. Procjenjuje se da će afrička populacija dostići cifru od 2,3 milijarde stanovnika do 2050. godine
6. Islam je najzastupljenija religija u Africi, dok je hrišćanstvo
druga religija po redu. Svega 15 posto Afrikanaca predstavlja se kao
ateističko ili kao vjernici neke druge religije.
7. Afrika je toliko velika da unutar njenih granica mogu da stanu
SAD, Kina, Japan, Indija, Istočna Evropa, Njemačka i Francuska.
8. Skoro milijardu ljudi živi u Africi, što čini 16 procenata
svjetske populacije. Ipak, u Africi se govori 25 posto svih svjetskih
jezika.
9. Samo dvije države na afričkom kontinentu nikad nisu bile kolonizovane od strane Evropljana. U pitanju su Liberija i Etiopija.
10. U Nigeriji se popije više “Ginis” piva nego u Irskoj.
11. Alžir je najveća država u Africi. Zauzima površinu od preko 3,8 miliona kvadratnih kilometara.
12. Procijenjeno je da u Africi postoji najmanje 3.000 različitih etničkih grupa (plemena).
13. Egipatski Nil je naduža je rijeka na svetu.
14.Jezero Viktorija najveće je jezero u Africi i drugo najveće jezero na svijetu s površinom od 69.490 kvadratnih kilometara
15. Nigerija ima najveći broj stanovnika u Africi, između 125-145
miliona ljudi. Egipat je druga Afrička zemlja po broju stanovnika od oko
76 miliona ljudi
16. Grad s najviše ljudi u Africi je glavni grad Egipta, Kairo. Broj
stanivnka Kaira je 17 miliona stanovnika u urbanom gradskom dijelu.
17. Mada je Egipat najpoznatiji po piramidama, Sudan ima 223
piramida, dvostruko više nego Egipat. Sudanske piramide, koje su manje i
strmije od egipatskih, nisu ni približno toliko poznate kao one
egipatske
18. Najstarija pismena civilizacija u Africi je faraonska
civilizacija starog Egipta. Historijski podaci smještaju uspon Egipatske
države u 3.300 godinu prije nove ere i pad vlasti u 343. godinu prije
nove ere što Egipat čini jednom od najstarijih i najdugovječnijih
civilizacija na svijetu
19. Stari Grci i Rimljani koristili su ime “Afrika” samo za sjeverni
dio kontinenta. Na latinskom, riječ Africa znači “sunčano“, i reč
Aphrike na grčkom znači “bez hladnoće”.
20. Na cijelom afričkom kontinentu ljudi koji imaju pristup internetu
jednak je broju ljudi koji u gradu New Yorku koriste internet.
O Africi većina ljudi zna za one manje liepe činjenice poput
siromaštva, građanskih ratova, gladi, bolesti. Ipak, postoji mnogo
ljepših stvari o “Crnom kontinentu”, za koje većina nas nije ni čula.
Ovo su neke od zanimljivijih činjenica o “crnom kontinentu” Africi….
1. Afrika ima čak 54 nezavisne države
2. Afrika ima najveću pustinju na svijetu – Saharu. Sahara ima veću površinu nego cijeli kontinentalni dio SAD-a
3. Nigerijska filmska industrija druga je po veličini u svijetu. Godišnje prave više filmova nego Holywood.
4. U Africi više ljudi govori francuski jezik nego u samoj Francuskoj
5. Procjenjuje se da će afrička populacija dostići cifru od 2,3 milijarde stanovnika do 2050. godine
6. Islam je najzastupljenija religija u Africi, dok je hrišćanstvo
druga religija po redu. Svega 15 posto Afrikanaca predstavlja se kao
ateističko ili kao vjernici neke druge religije.
7. Afrika je toliko velika da unutar njenih granica mogu da stanu
SAD, Kina, Japan, Indija, Istočna Evropa, Njemačka i Francuska.
8. Skoro milijardu ljudi živi u Africi, što čini 16 procenata
svjetske populacije. Ipak, u Africi se govori 25 posto svih svjetskih
jezika.
9. Samo dvije države na afričkom kontinentu nikad nisu bile kolonizovane od strane Evropljana. U pitanju su Liberija i Etiopija.
10. U Nigeriji se popije više “Ginis” piva nego u Irskoj.
11. Alžir je najveća država u Africi. Zauzima površinu od preko 3,8 miliona kvadratnih kilometara.
12. Procijenjeno je da u Africi postoji najmanje 3.000 različitih etničkih grupa (plemena).
13. Egipatski Nil je naduža je rijeka na svetu.
14.Jezero Viktorija najveće je jezero u Africi i drugo najveće jezero na svijetu s površinom od 69.490 kvadratnih kilometara
15. Nigerija ima najveći broj stanovnika u Africi, između 125-145
miliona ljudi. Egipat je druga Afrička zemlja po broju stanovnika od oko
76 miliona ljudi
16. Grad s najviše ljudi u Africi je glavni grad Egipta, Kairo. Broj
stanivnka Kaira je 17 miliona stanovnika u urbanom gradskom dijelu.
17. Mada je Egipat najpoznatiji po piramidama, Sudan ima 223
piramida, dvostruko više nego Egipat. Sudanske piramide, koje su manje i
strmije od egipatskih, nisu ni približno toliko poznate kao one
egipatske
18. Najstarija pismena civilizacija u Africi je faraonska
civilizacija starog Egipta. Historijski podaci smještaju uspon Egipatske
države u 3.300 godinu prije nove ere i pad vlasti u 343. godinu prije
nove ere što Egipat čini jednom od najstarijih i najdugovječnijih
civilizacija na svijetu
19. Stari Grci i Rimljani koristili su ime “Afrika” samo za sjeverni
dio kontinenta. Na latinskom, riječ Africa znači “sunčano“, i reč
Aphrike na grčkom znači “bez hladnoće”.
20. Na cijelom afričkom kontinentu ljudi koji imaju pristup internetu
jednak je broju ljudi koji u gradu New Yorku koriste internet.
Kad
malo bolje razmislite, sve je to jako fascinantno. Stotine plemena u
Amazoniji “preživela” su recimo špansku i portugalsku kolonijalnu vlast a
da je nikada nisu ni osetili, pa čak i danas nemaju pojma da se ona
ikada desila
Sredinom januara 2007. godine u Brazilu je živelo 67 plemena sa
kojima civilizacija nikada nije izvršila nikakav kontakt; samo dve
godine ranije verovalo se da je takvih grupa 40.
To su takozvana nekontaktirana plemena, koja nisu svesna da van
njihove džungle postoje ljudi, a kamalo da su ti ljudi dostigli ovaj
nivo tehnološke sofisticiranosti koji smo dosegli mi. Istina, neka
plemena su bila ili jesu u kontaktu sa već kontaktiranim plemenima, ali
uglavnom ostaju nesvesna sveta van njihovog.
Naravno, ne žive takva plemena samo u Brazilu; ima ih mnogo i u
Indoneziji i Papui Novoj Gvineji, i drugim zemljama Južne Amerike, ali
je Brazil sada na prvom mestu. Većina ih broji oko stotinjak ljudi, mada
ima i onih sa svega tridesetak, a pojedina imaju i po pet stotina
pripadnika.
Često se dešava da budu masakrirana u sukobu sa drugim
nekontaktiranim plemenima, ili sa bandama nelegalnih drvoseča, tragača
za zlatom, kriminalaca koji gaje koku, pa čak i sa legalnim drvosečama
koji mare samo za profit.
Zbog
toga njihov broj varira, ne samo što se tiče broja pojedinaca već i
broja takvih plemena: ne mali broj puta neprijatelj pokolje sve
saplemenike.
Govore mahom izolovanim jezicima, i po pravilu se bave lovom i
skupljanjem plodova, dakle, žive onako kako su svi ljudi živeli do
otprilike 10.000 godina pre nove ere.
Država vodi računa, koliko toliko, pa svaki put kad se otkrije neko
pleme ona odredi tu teritoriju za rezervat u koji je strogo zabranjeno
ulaziti. To ne prođe uvek jer se lokalno stanovništvo buni zbog toga, a
kriminalci i nelegalne drvoseče to ionako ne poštuju. Sve to uprkos
činjenici da brazilski ustav garantuje svim domorodačkim plemenima
vlasništvo nad teritorijom koju su tradicionalno nastanjivali.
Kada neko iz našeg sveta preleti avionom iznad njihovog staništa
doživljavaju kulturni šok, i ko zna šta misle da je u pitanju; zato na
prizor “čelične ptice” odgovaraju strelama.
Možda je najtragičniji primer “Čoveka u rupi” ili “Najusamljenijeg
čoveka na svetu” ili “Poslednjeg od svog plemena”, kako javnost zove
lice za koje se veruje da je poslednji preživeli pripadnik svog sada
izgubljenog plemena. Ne zna se ni kojim jezikom govori niti kako mu se
pleme zvalo.
Zna se, međutim, da je nadimak dobio po dubokim rupama koje su
pronađene na svakoj lokaciji u kojoj je živeo, i koje je verovatno
koristio za hvatanje životinja ili da bi se u njima skrivao; rupe su
obično bile duboke skoro dva metra.
Prvi
put se za njega saznalo 1996. godine, a 2007. brazilska vlada mu je
dodelila osam hiljada hektara zemljišta kao zonu u koju je zabranjeno
ulaziti svima ostalima, da bi nedugo potom to područje povećala za
dodatnih tri hiljade hektara. 2009. godine je uprkos tome napadnut od
strane nekog “civilizovanog” čoveka ali se veruje da je preživeo.
“Čovek u rupi” naravno pojma nema da se vlada jedne od najvećih
država na svetu bavi njime. On ne zna ni šta je država, ni šta je svet,
ne zna ni da je Zemlja okrugla. Za njega je Sunce verovatno užareni
disk. Ali zna da preživi u džungli, dok bi svi mi bili mrtvi već posle
pola sata na njegovom mestu.
DA SE NAJEŽIŠ: 67 amazonskih plemena pojma nemaju da ljudi postoje van njihove džungle (VIDEO)
907 shares
Kad malo bolje razmislite, sve je to jako fascinantno. Stotine
plemena u Amazoniji “preživela” su recimo špansku i portugalsku
kolonijalnu vlast a da je nikada nisu ni osetili, pa čak i danas nemaju
pojma da se ona ikada desila
Nekontaktirano pleme u Brazilu, snimljeno iz aviona, 2
Nekontaktirano pleme u Brazilu, snimljeno iz aviona. Foto: Wikimedia
Commons/Gleilson Miranda/Secretaria de Comunicação do Estado do Acre
Sredinom januara 2007. godine u Brazilu je živelo 67 plemena sa
kojima civilizacija nikada nije izvršila nikakav kontakt; samo dve
godine ranije verovalo se da je takvih grupa 40.
TAJNA PLEMENA MURSI: Žene stavljaju ploče u usta, a razlog je neverovatan (FOTO) (VIDEO)
To su takozvana nekontaktirana plemena, koja nisu svesna da van
njihove džungle postoje ljudi, a kamalo da su ti ljudi dostigli ovaj
nivo tehnološke sofisticiranosti koji smo dosegli mi. Istina, neka
plemena su bila ili jesu u kontaktu sa već kontaktiranim plemenima, ali
uglavnom ostaju nesvesna sveta van njihovog.
Pronašli su GIGANTSKU ANAKONDU u skrovištu, pa je poneli sa sobom! Razlog je neverovatan (VIDEO)
Naravno, ne žive takva plemena samo u Brazilu; ima ih mnogo i u
Indoneziji i Papui Novoj Gvineji, i drugim zemljama Južne Amerike, ali
je Brazil sada na prvom mestu. Većina ih broji oko stotinjak ljudi, mada
ima i onih sa svega tridesetak, a pojedina imaju i po pet stotina
pripadnika
PLEME KOJE JEDE LJUDE I ŽIVI U KUĆAMA NA DRVEĆU: Oni nikome ne govore svoje ime i znaju da broje do 25 (FOTO) (VIDEO)
Često se dešava da budu masakrirana u sukobu sa drugim
nekontaktiranim plemenima, ili sa bandama nelegalnih drvoseča, tragača
za zlatom, kriminalaca koji gaje koku, pa čak i sa legalnim drvosečama
koji mare samo za profit.
Nekontaktirano pleme u Brazilu, snimljeno iz aviona. Foto: Wikimedia Commons/Gleilson Miranda/Governo do Acre
Nekontaktirano pleme u Brazilu, snimljeno iz aviona. Foto: Wikimedia Commons/Gleilson Miranda/Governo do Acre
Zbog toga njihov broj varira, ne samo što se tiče broja pojedinaca
već i broja takvih plemena: ne mali broj puta neprijatelj pokolje sve
saplemenike.
Govore mahom izolovanim jezicima, i po pravilu se bave lovom i
skupljanjem plodova, dakle, žive onako kako su svi ljudi živeli do
otprilike 10.000 godina pre nove ere.
OTKRIVENA TAJNA: Fenomen plemena Hunza u kojem ljudi žive po 120 godina (FOTO)
Država vodi računa, koliko toliko, pa svaki put kad se otkrije neko
pleme ona odredi tu teritoriju za rezervat u koji je strogo zabranjeno
ulaziti. To ne prođe uvek jer se lokalno stanovništvo buni zbog toga, a
kriminalci i nelegalne drvoseče to ionako ne poštuju. Sve to uprkos
činjenici da brazilski ustav garantuje svim domorodačkim plemenima
vlasništvo nad teritorijom koju su tradicionalno nastanjivali.
Milioni ljudi slave današnji dan, koji predstavlja sećanje na jedan od NAJVEĆIH ZLOČINA U ISTORIJI!
Kada neko iz našeg sveta preleti avionom iznad njihovog staništa
doživljavaju kulturni šok, i ko zna šta misle da je u pitanju; zato na
prizor “čelične ptice” odgovaraju strelama.
Možda je najtragičniji primer “Čoveka u rupi” ili “Najusamljenijeg
čoveka na svetu” ili “Poslednjeg od svog plemena”, kako javnost zove
lice za koje se veruje da je poslednji preživeli pripadnik svog sada
izgubljenog plemena. Ne zna se ni kojim jezikom govori niti kako mu se
pleme zvalo.
PLEME KOJE NEMA KONTAKT S MODERNIM SVETOM: Žrtvuju svinje kad slave brak, hodaju goli! (FOTO)
Zna se, međutim, da je nadimak dobio po dubokim rupama koje su
pronađene na svakoj lokaciji u kojoj je živeo, i koje je verovatno
koristio za hvatanje životinja ili da bi se u njima skrivao; rupe su
obično bile duboke skoro dva metra.
Prvi put se za njega saznalo 1996. godine, a 2007. brazilska vlada mu
je dodelila osam hiljada hektara zemljišta kao zonu u koju je
zabranjeno ulaziti svima ostalima, da bi nedugo potom to područje
povećala za dodatnih tri hiljade hektara. 2009. godine je uprkos tome
napadnut od strane nekog “civilizovanog” čoveka ali se veruje da je
preživeo.
OVO PLEME SE VEKOVIMA NE MENJA: Kad im vidite frizure, pašćete u nesvest! (FOTO)
“Čovek
u rupi” naravno pojma nema da se vlada jedne od najvećih država na
svetu bavi njime. On ne zna ni šta je država, ni šta je svet, ne zna ni
da je Zemlja okrugla. Za njega je Sunce verovatno užareni disk. Ali zna
da preživi u džungli, dok bi svi mi bili mrtvi već posle pola sata na
njegovom mestu.
Kad malo bolje razmislite, sve je to jako fascinantno. Stotine
plemena u Amazoniji “preživela” su recimo špansku i portugalsku
kolonijalnu vlast a da je nikada nisu ni osetili, pa čak i danas nemaju
pojma da se ona ikada desila. I ne samo to, nego žive u blaženom
neznanju o svemu kroz šta je svet prošao u poslednjih 5.000 godina
istorije.
Došli Španci i Portugalci i promenili tok istorije Južne Amerike,
potpuno nesvesni da u dubinama džungle neki ljudi žive na isti način na
koji su živeli njihovi preci hiljadama godina ranije. Kakva sreća za te
urođenike! Zamislite da su ih otkrili, pa da su odlučili da im spasu
paganske duše!
Uglavnom, od ovih nekontaktiranih plemena u Brazilu, 16 je živelo u
saveznoj državi Amazonas, sedam u Rondoniji, osam u Pari, tri u Mato
Grosu, dva u Akreu, i po jedno u Amapi, Maranjau, Roraimi, Tokantinsu,
Gojasu i Minas Žeraisu.
2013. godine objavljeno je da sada postoji 104 lokacije na kojima
žive takva plemena, ali je u međuvremenu uspostavljen kontakt sa njih
17. Pored toga, 26 lokacija je potvrđeno, dok je 78 pod istragom.
Postoji veliki moralni problem u kontaktiranju takvih plemena. Ne
samo što to dovodi do šoka i uništenja njihovog načina života, hteli to
mi ili ne, već može da dovede i do smrti od zaraznih bolesti na koje oni
nisu imuni; primera radi, dve trećine pripadnika jednog plemena u
Kolumbiji je nakon kontakta 2003. godine umrlo baš tim putem. Pritom, ne
mora da bude u pitanju neka ozbiljna bolest, oni umiru i od najobičnije
prehlade!
Debata oko toga šta tačno činiti sa njima i dalje traje. I trajaće. A
pošto gnjavimo i volimo da se svađamo, sva je prilika da će ti
nesrećnici biti istrebljeni pre nego što se dogovorimo. Tada će i debata
postati nesuvisla.
7 neverovatnih istinitih priča dobitnika na lutriji.
1. Izvukao se iz voza koji je iskočio iz šina, ispao iz
aviona, preživeo saobraćajnu nesreću, izašao nepovređen iz automobila u
plamenu, zatim doživeo još dve saobraćajne nesreće… potom osvojio milion
dolara na lutriji!
Evo priče o najnesrećnijem čoveku na svetu, kome se sreća ipak
osmehnula.. Franjo Selak, rođen 1929. je hrvatski profesor muzike, koji
je postao poznat po svojim brojnim uspešnim izbegavanjima smrti.:
– Januara 1962. Selak je putovao vozom iz Sarajeva ka Dubrovniku,
međutim iznenada voz iskače iz šina i pada u ledenu reku. 17 ljudi je
poginulo, međutim, on nekako uspeva da se izvuče i prođe sa slomljenom
rukom, modricama, i manjim ogrebotinama na vratu.
– Naredne godine, dok je putovao iz Zagreba za Rijeku, iznenada su se
raznela vrata od aviona i on sa drugim putnicima ispada napolje. 19-oro
ljudi je poginulo, dok je on nekim čudom pao na veliki plast sena i
spasao živu glavu.
– 1966. godine, autobus u kom se vozio doživljava sudar i pada u reku. Četvoro se udavilo… Selak srećom ostao živ.
– 1970. godine, uspeva da pobegne iz svog automobila nakon što ga je zahvatio plamen od neispravne pumpe za gorivo.
– 1973. godine, njegov automobil opet zahvata plamen, i ovoga puta na sreću opet prolazi bez težih posledica.
– 1995. udario ga je gradski autobus, međutim, prolazi sa lakšim povredama
– 1996. godine, sa svojim automobilom pada sa litice da bi izbegao
kamion koji mu je išao u susret. Opet, nekim čudom, on se zadržao na
drvetu i gledao svoj automobil kako eksplodira dole u provaliji.
Ali onda, 2003. godine, opet iznenada, sreća se okreće, i on osvaja
milion dolara na hrvatskoj lutriji!!!! “Znao sam da me je Bog gledao sve
ove godine” – izjavio je, i tada je navodno odbio ponudu da otputuje u
Australiju da snimi jednu reklamu jer navodno: “Nije želeo više da
testira svoju sreću”. Franja za sebe kaže da je najnesrećniji, ili
najsrećniji čovek na svetu…. zavisi kako ko gleda. 2. Žena koristila Google i saznala da joj je muž dobio na lutriji ali da joj to nikada nije rekao
2007. godine, Dona Kempbel je postala sumnjiva nakon što joj je muž
Arnim Ramdas gasio televizor čim je počela nešto da gleda. Takođe je
telefon non stop držao iskljucen. Njena sumnja je porasla kada je nasla
brošuru o kupovini nove kuće.
Ali gospođa Kempbel nije znala da joj je muz krio tajnu “vrednu” 10.2
miliona sve dok nije ukucala njegovo ime na pretraživacu Gugl i otkrila
da je on osvojio glavnu premiju na lutriji. Njegovo ime je pronašla
među imenima 17-oro avio mehaničara koji su osvojili džek-pot.
Grupa avio-mehaničara okušala je svoju sreću i uplatila jedan tiket…
Osvojili su 10.2 miliona dolara, što kada se preračuna iznosi oko
600.000$ za svakog od njih. Nakon što je dobio novac, njegovi saradnici
kažu da je odsustvovao sa posla, a od kada je žena podnela tužbu protiv
njega, gde traži polovinu dobitka, ne pojavljuje se ni u svojoj kući. 3. Duplirao svoj džek-pot – greškom!
Kada Derek Ladner sledeći put bude proklinjao svoju zaboravnost,
trebalo bi dobro da razmisli. Za ovog 57-godišnjaka, upravo ta bolest mu
je donela neverovatnu dvostruku premiju.
On i njegova supruga su bili oduševljeni kada su videli da su
pogodili svih šest brojeva na lutriji 2007. godine. Glavni dobitak od
2.395.710 funti je bio podeljen na ravne časti između 5 dobitnika –
svakom po 479.142 funte. Međutim, nedelju dana kasnije, gospodin Ladner
se setio da je za isto to izvlačenje on odigrao još jedan listić sa
istim brojevima, jer je kako kaže mislio da je prvi put zaboravio da
uplati. To mu je donelo još jednu petinu celokupnog iznosa džekpota, a
portparol lutrije je izjavio da je ovo prvi put da neko dobije dva puta
na jednom izvlačenju. Da on greškom nije dva puta uplatio isti tiket,
svako bi od ove druge trojice bio bogatiji za još 120.000 funti. 4. Pregazio ga kamion nekoliko sati posle osvajanja premije
22. januara 2004. godine, 73-godišnji Karl Atvud iz Elvuda, Indijana,
osvojio je 73.450 dolara na lutriji koja se prikazivala na nacionalnoj
televiziji. Međutim, samo par sati nakon izvlačenja, udario ga je kamion
i izdahnuo je na putu ka bolnici.
Te večeri, on je krenuo u obližnju prodavnicu gde je kupio tiket,
kada se nemili događaj desio. “Ta raskrsnica je neosvetljena, a dotični
gospodin je nosio tamno odelo i vozač ga nije mogao blagovremeno
primetiti i zakočiti” – izjavio je lokalni šerif. 5. Osvojio 16.2 miliona … svi mu trazili pare … bankrotirao i umro
Vilijam “Los” Post je 1988. godine osvojio 16.2 miliona na lutriji u
Pensilvaniji, a poslednje dane svog života je proveo živeci od socijalne
pomoći. Kako je i sam rekao: “Voleo bih da mi se ovo nije nikada u
životu dogodilo”.
Bivša devojka ga je tužila i tražila deo premije. Brat mu je uhapšen,
nakon što je unajmio profesionalnog ubicu da ga ubije sa nadom da će
naslediti deo novca. Ostali rođaci su navaljivali (dok nije pristao) da
uloži pare u posao sa automobilima i restoran – dve investicije koje mu
nisu vratile pare i zaoštrile odnose sa rođacima. Čak je proveo i jedno
vreme u zatvoru kada je ispalio metak na poreske službenike. Za godinu
dana, bio je u minusu od milion dolara.
Post
je priznao da je bio neverovatno neodgovoran i glup, jer se trudio da
ugodi familiji. Na kraju je živeo od 450 dolara socijalne pomoći
mesečno. Umro je od respiratorne infekcije. 6. Nakon jednog sna, osvojila glavnu premiju dva puta
Mnogi dobitnici tvrde da su pre nego što su dobili premiju sanjali
brojeve i da su ih sledećeg jutra odigrali, i naravno dobili. Međutim,
neki ih igraju godinama i ne dobiju ništa. Za 86-godišnju Meri Volens iz
Toronta, san je bio toliko uverljiv da je isti tiket odigrala dva puta,
i par dana kasnije, 30 septembra 2006. godine i dobila. Međutim, mnogi
tvrde da se ovo ne isplati igrati, pošto ukoliko dobijete glavnu
nagradu, šanse da još neko ima isti tiket su minimalne, i glavna premija
bi se podelila na ta dva vaša tiketa. Ali to se nije dogodilo Meri,
pošto je još jedan učesnik imao dobitnu kombinaciju te je ona dobila dve
trećine dobitka od 24 miliona dolara i tako je umesto 12, odnela kući
16 miliona dolara.
7. Počinio samoubistvo pošto je pogrešno verovao da će biti izvučeni brojevi koje stalno igra
Aprila 1995. godine, Timoti O Brajan je počinio samoubistvo, nakon
što je pred samo izvlacenje video da je njegov tiket koji važi 5
nedelja, istekao. Međutim, čak i da mu je tiket bio važeći, ne bi
osvojio nagradu od 3.2 miliona posto je imao samo četiri od šest
izvučenih brojeva.
Strani
mediji su Franu Selaka iz Petrinje iz Hrvatske, proglasli za
najsrećnijim čovekom na svetu! Selakov život je toliko neverovatan da
kada bi ste gledali dokumentarni film o njemu pomislili bi da je
neistinit ! Ali je zapravo sve istina ovo dole što ćete pročitati…
Frano Selak koji je rođen 1929 u Hrvatskoj je prevario smrt okruglo 7 puta!
Tako je Selak preživeo je pad voza u zamrznutu reku, avionsku nesreću
taknekoliko eksplozija! Čak je uspeo da dobije i na luttriji!…
Njegov zastrašujuće nesrećan, ali istovremeno i neverovatno srećan životni vek vremenski ( po godinama) je izgledao ovako:
1962 – Voz Sarajevo – Dubrovnik sleteo je u Neretvu.Selak je laktom
razbio prozor, izvukao sebe i saputnicu iz vagona i isplivao iz reke. U
nesreći je tada poginulo 17 ljudi a Selak je preživeo.
1963-
Gorski kotar Na avionu kojim je leteo iz Zagreba ka Grobničkom polju
greškom su se otvorila vrata za izlaz u slučaju opasnosti.Frano je ispao
s visine od 600 metara i završio u plastu sijena.Tada je poginulo je 19
ljudi
1966 – Autobus kojim je Frano putovao u Split zaneo se na putu i upao
u reku Bosnu. Četvero putnika je poginulo, a Frano je preživeo samo s
ogrebotinama i šokom!
1970 – vatra je zahvatila automobil na benzinskoj pumpi ali je uspeo da pobegne pre nego što je automobil eksplodirao.
1973 – je opet preživeo sličan požar u automobilu kada automobil
zahvatio požar u kome je jak plamen kuljao kroz ventilacione otvore.I to
je Frane Selak preživeo.
1995 – je na njega u Zagrebu naleteo autobus, a srečnik Frano je opet prošao samo sa lakšim povredama.
1996 – vozio je svoju Škodu planinskom putem kada je u jednom zavoju
iz suprotnog smera na njega naletio kamion UN-a. Automobil mu je odbačen
u provaliju duboku 300 metara, gde je eksplodirao, ali je Frano pre
toga ispao kroz vrata uhvatio se za drvo te tako preživeo saobraćajku
2003 – osvaja milion dolara na lutriji.
2010 – daje ostatak svog novca porodici i prijateljima.
Pogledajte listu najčudnijih zatvora na svijetu i njihove opise.
1. Justizzentrum Leoben (Austrija) – zatvor sa pet zvezdica
Predivni stakleni prozori i zgrada od nerđajućeg čelika… Poslovni
prostor? Ne! To je zatvor sa pet zvezdica u Stajerskoj, u Austriji.
Ukoliko analizirate kriminalne aktivnosti u SAD i u Austriji, uočićete
nešto neobično: iako je u SAD stopa kriminala velika u praktično svakoj
kategoriji (ubistva, silovanja, oružane pljačke itd), Austrijanci
“prednjače” samo u jednoj: provale. Ali zbog čega? Zbog čega je stopa
provala u Austriji za neverovatnih 40% veća nego u SAD? Recićemo vam:
zato što su zatvori sa minimalnim obezbeđenjem u Austriji neverovatno
sjajni! 2. Zatvor Cebu (Filipini)
Verovatno ste bar jednom na internetu naleteli na neki od video
klipova snimljenih u Cebu zatvoru. Njihov najpoznatiji ples “Thriller”
se čak pojavio na stranama Time magazina. Ples je jedan od
rehabilitacionih programa u ovom zatvoru. Dok većina zatvora dozvoljava
prestupnicima šetnju, igranje košarke, dizanje tegova, upravnik ovog
zatvora je hteo na drugi način da uvede disciplinu. Nakon što je
inspirisan scenama iz filma “Bekstvo iz Šošenka”, osetio je da je muzika
pravi način za to. Desi se da u nekoj tački nastupi čak 1500
prestupnika što je sudeći po rezultatima sjajno. Nastupali su na mnogim
dobrotvornim priredbama i prikupili izuzetnu svotu novca onima kojima
najviše treba. Zatvor takođe organizuje žive nastupe, gde posetioci na
kraju predstave mogu čak i da se slikaju sa zatvorenicima i kao suvenir
kupe majicu. Zanimljivo, nema šta! 3. Zatvor San Pedro (Bolivija) – mesto gde zatvorenici kupuju svoje ćelije
Zatvor San Pedro je najveći zatvor u glavnom gradu Bolivije – La
Pazu, i dok je za oko 1.500 zatvorenika. Na prvi pogled deluje kao svaki
drugi zatvor, međutim, kada se prođu debeli zidovi i bezbednosne
kapije, svaka sličnost sa običnim zatvorom nestaje. Dečija igrališta,
pijačne tezge, restorani, frizeri, pa čak i hotel! Čak više liči na El
Alto, siromašno predgrađe u Boliviji, nego na pravi zatvor. Nema čuvara,
nema uniformi, ni metalnih rešetki na prozorima. Ova relativna sloboda
ima i svoju cenu: zatvorenici moraju da plaćaju za svoju ćeliju, pa
stoga moraju i da rade unutar zatvora – da prodaju namirnice, uzgajaju
biljke itd. Jedan zatvorenik je rekao: “Ukoliko imate novca, možete
živeti kao kralj”. Za taj novac možete kupiti smeštaj u “luksuznoj”
sekciji zatvora. Ovde su ćelije prostrane, imaju odvojena kupatila,
kuhinju i kablovsku TV! U samom krugu zatvora postoje mesta za igranje
bilijara, kiosci sa svežim voćem i povrćem, sokovima i ostalim
namirnicama. Ćelije koštaju od 1500 – 2000 dolara i kupuju se na duži
rok – odnosno za celo vreme dok je zatvorenik u zatvoru. U siromašnijim
sekcijama, zatvorenici moraju da dele male ćelije.
4. Zatvor Kresty (Rusija) – najpretrpaniji zatvor na svetu
Ruski zatvori imaju jednu zanimljivu reputaciju – da su
najpretrpaniji! A posebno zatvor Kresty u Sankt Petersburgu. Zvaničan
kapacitet je 3000, ali je gotovo stalno u njemu oko 10000 zatvorenika.
Svakom zatvoreniku sleduje svega 4 kvadratna metra prostora i tuširanje –
jednom nedeljno! Letos je Putin izjavio da će ovaj zatvor biti
premeđten na drugu lokaciju, u veći objekat na periferiji istog grada
gde je i sada. Nakon što se završi preseljenje, ceo objekat bi trebalo
da bude prodat i na njegovom mestu bude napravljen zabavno-hotelski
kompleks. 5. Zatvor Šark (Gernzi) – najmanji zatvor na svetu
Zatvor Sark je lociran na ostrvu Šark u Gernziju. Sagrađen je 1856.
godine i trenutno je najmanji takve vrste na svetu. Uz tešku muku može
da “ugosti” dva zatvorenika na noć. Ako se utvrdi da kazna mora da bude
veća, oni se onda šalju u pravi zatvor sa hodnicima, ćelijama i
osobljem. 6. ADX (Kolorado) – super-maksimalno obezbeđen zatvor
Objekat sa maksimalnom zabranom Sjedinjenih Američkih Država je u
stvari zatvor sa super-maksimalnom sigurnošću i lociran je u Firenci u
Koloradu. Ovo je bukvalno – poslednji zatvor. Od kada je otvoren 1994.
godine, ovo mesto je ništa drugo do mesto spore i nehumane torture.
Zatvorenicima je dozvoljeno da izađu iz svojih ćelija samo 9 sati
nedeljno i jedva da mogu da komuniciraju sa bilo kim. U samim ćelijama
gotovo i da nema sunčeve svetlosti. Obroci se služe u ćelijama. Sobe su
uglavnom od betona, sa ugrađenim nameštajem koji ne može da se pomera.
Toaleti prestaju da rade ukoliko neko pokuča da ih začepi, tuševi rade
na tajmer da bi se sprečilo eventualno izlivanje i poplava. Ovaj zatvor
je namenjen najgorim prestupnicima koje majka moze da podari.
7. Zatvor Aranjuez (Španija) – zatvor sa “ugodnim” porodičnim ćelijama
Za ovaj zatvor u Španiji se kaže da je jedini na svetu za koji može
da se kaže da je porodični. Zabavište, diznijevi likovi na zidovima,
igrališta za decu… Ideja je da deca budu sa svojim roditeljima
(osuđenicima) dok su još veoma mali i nesvesni svoje okoline, a takođe i
da oni dobiju osećaj roditeljstva i brige. Smešten je na oko 40
kilometara južno od Madrida, ima 36 “porodičnih” ćelija, od kojih je
svega 16 zauzeto i to većim delom od strane latino-amerikanaca. Posebne
jedinice u ovom zatvoru označene su F-1 i među zatvorenicima su
popularne kao “ćelije sa pet zvezdica”. 8. Slabo obezbeđeni zatvor na ostrvu Bastoaj (Norveska) – prvi ekološki zatvor
Iako su pojedini ljudi proglašeni krivim za neke od strašnih zločina
protiv čovečnosti, još uvek postoji šansa da urade nešto dobro za ostale
– u prvom ekološkom zatvoru na svetu. Iako ideja o ekološki
prihvatljivim zatvorima nije široko prihvatljiva, Norveška je prva
pokušala sa eksperimentalnim projektom. Njihov slabo obezbeđeni zatvor
na ostrvu Bastoaj koristi solarne panele za dobijanje energije, sam
proizvodi hranu, reciklira gotovo sve, i trudi se da emisiju štetnih
gasova svede na minimum. Uz solarne panele, potrošnja elektricne
energije je smanjena za čak 70%. Zatvorenici u ovom zatvoru sami
proizvode hranu za svoje potrebe. Pošto proizvedu više nego što im je
potrebno, ostatak proizvedene hrane se prodaje drugim zatvorima.
Reklamiran kao ostrvo nade, ovaj zatvor je dobio međunarodnu medijsku
pažnju zbog životnih uslova u kojima zatvorenici žive – asocirajuci pri
tome na letnje kampove koji se organizuju ovde, zatim na slobodno
bavljenje sportom među zatvorenicima – tenis, jahanje itd, a dozvoljeno
im je čak i kupanje leti, kada je Severno more toplo. 9. Zatvor Ceresco Chetumal (Meksiko) – mesto gde zatvorenici svoje probleme rešavaju boksom
Zatvor Ceresko je kao takav jedinstven na svetu – to je mesto u kome u
proteklih deset godina nije bilo nasilja, mesto u kome zatvorenici
imaju odličan umetnički program u kojem stvaraju razna dela koja kasnije
prodaju turistima. Kako kažu zvaničnici, kada i dođe do nekog spora,
zatvorenici oblače rukavice i odlaze u ring, gde je posle dve runde
nesporazum izglađen. Mnogi od 1100 “stanovnika” ovog mesta kažu da ne
žele da izađu iz njega zbog lagodnog života unutra: izuzetan meni,
kulturne aktivnosti u kojima su uključeni i muškarci i žene plus posebne
VIP ćelije. 10. Alkatraz (Kalifornija) – najpoznatiji zatvor na svetu
Ostrvo Alkatraz, ili često nazivano samo Alkatraz ili Stena, je malo
ostrvo smešteno u zalivu San Francisko u Kaliforniji. Prvo je služilo
kao svetionik, zatim kao vojno utvrđenje, pa vojni zatvor i na kraju kao
federalni zatvor sve do 1963. godine. Danas je to ostrvo istorijsko
mesto pod kontrolom službe nacionalnog parka Golden Gejt, i otvoreno je
za turiste. Zatvor je uspešno radio 29 godina i do danas niko iz njega
nije uspešno pobegao.